Foto: Shutterstock
Odvaljen je kamen s tvojih očiju.
Do tebe je da ugledaš svijet tebi darovan:
svijet prepun ljepote i sreće, svijet koje tvoje oči mogu i okrasti i oplemeniti.
Ali nad tobom uvijek bdije pogled prepun ljubavi.
Odvaljen je kamen s tvojih ruku.
Do tebe je da se zauzmeš za svoje dane:
da se ne kloniš znoja, umora i iscrpljenosti, i da ne pitaš koliko ih trudi uz tebe, jer
nikada nisi sam.
Uz tebe netko povazdan rađa ovaj svijet.
Odvaljen je kamen s tvojega srca.
Do tebe je da mu dopustiš da bude otvoreno:
da se ljubav prelijeva preko njega, da ne pristane ni na kakve zapreke.
Jer sav je ovaj svijet srce koje te želi sačuvati.
Odvaljen je kamen s tvoje nade.
Do tebe je da skrbiš o njezinoj svježini:
da onima koji dolaze, djeci svojoj, ovaj svijet sačuvaš i predaš s povjerenjem da
bezazlenost može biti jedra i nakon mnogih rana.
Jer svemu što postoji ljubav postojano dariva dah.
Odvaljen je kamen s tvoga hoda.
Do tebe je da ideš neumorno:
da ne dopustiš da tvoj korak ista smete i da ti svaki korak bude čovječan, da uvijek
ideš u susret.
Na svim tvojim putovima netko raskriljenih ruku hiti k tebi.
Odvaljen je kamen s tvojih blizina.
Do tebe je da pristaneš živjeti zagrljen:
da se ne opireš nježnosti koja te proniče i krijepi i da s nježnošću pristupaš svakom
biću.
Jer netko tko ne može bez tebe, nadohvat ti je ruku, nadohvat duše.
Odvaljen je kamen s tvoga vremena.
Do tebe je da se odlučiš za neizrecivo:
da vječnost ulijevaš u posudu svakoga dan, sućut u posudu svakoga susreta.
Jer postoji netko u kome živiš novim životom i sve što jesi prebiva u njegovu
uskrsnuću.
Autor: Stjepan Lice
Izvor: kaptol.ofs.hr
