ODLUKA ZAGREBAČKE NADBISKUPIJE Tko može biti kum/kuma na krštenju i krizmi Čitajući govor Crkve o službi kuma prigodom slavlja sakramenata krštenja ili potvrde, oni koji već jesu kumovi imaju mogućnost svoju službu obogatiti, a oni koji će tek postati kumovima imaju smjernice koje im mogu pomoći da svoju službu jednoga dana mogu obavljati u punini i u skladu s propisima Crkve, ne zaboravljajući da su upravo kumovi oni koji svom kumčetu pomažu da raste u vjeri, kako bi kumče „živjelo prema Božjim zapovijedima, ljubilo Gospodina i svoga bližnjega, kao što nas je Krist učio.“ Stoga, u nastavku vam donosimo odluke Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije o službi kumova, a koje obvezuju sve članove Božjega naroda u Zagrebačkoj nadbiskupiji

Foto: Unsplash, Gardie Design & Social Media Marketing 

Često se promišlja tko sve može biti kum/kuma. U nastavku vam donosimo odluke o službi kuma u Zagrebačkoj nadbiskupiji koje je donijela Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije, čije su sinodske izjave i odluke stupile su na snagu 25. prosinca 2022. godine.

Slijedeći drevni običaj, Crkva pri krštenju djece dio svo­je brige za njihov kršćanski odgoj povjerava kumovima, koji će za­jedno s roditeljima djetetu biti prvi svjedoci vjere i njegovi podupi­ratelji na tome putu. Kumovi, izabrani između vjernika uzornoga života i eklezijalne zauzetosti, kršteniku svjedoče da su po krsno­me preporođenju stekli novu obitelj, Crkvu, pa se služba kumstva smatra pravom crkvenom službom (officium) koju prihvaćaju pred Crkvom i u ime Crkve. Kumstvom se posvješćuje da krštenje pro­širuje krštenikovu naravnu obitelj te da on stupa u zajedništvo dje­ce Božje, koje tvori sveti Božji narod, Crkvu.

Tko može biti kum/kuma na krštenju

Stoga će se s posebnom brigom paziti da službu kuma na krštenju preuzimaju vjernici katolici koji su, u skladu s kanonskim odredbama, prikladni za službu kumstva. To će biti osobito važno u sluča­jevima kada ne postoji sigurnost da će roditelji moći preuzeti ili obećati brigu za kršćanski odgoj djeteta, u skladu s naukom Crkve.

Neka se u tome smislu, bez velikoga razloga i bez dopuštenja mjesnoga ordinarija, izbjegava svako odstupanje od kanonskih odredaba o uvjetima za kumstvo na krštenju, kako bi se otklonile neujedna­čenosti u pristupima i nejasnoće o smislu te službe. Usprkos činjenici da je ta služba katkad izvor poteš­koća i prijepora, služba kumstva, ispravno postav­ljena i shvaćena, može iznova postati dragocjena po­moć u pastoralnim nastojanjima u župnoj zajednici, osobito u slučajevima kada obitelj ne pruža dovolj­no jamstvo za djetetov kršćanski odgoj.

Preporuka: Isti kumovi za krštenje i sakrament potvrde

Čuvat će se odredba da na krštenju bude samo jedan kum ili kuma, ili kum i kuma. Vrjednujući služ­bu kumstva neka ne izostane nastojanje i preporu­ka roditeljima i kumovima da krsni kumovi preuz­mu službu kumstva i pri slavlju sakramenta potvrde, ako za to ne postoje zaprjeke ili velike poteškoće. U tome smislu, uz prikladnu pouku, poticat će se i krizmanike da za kumove na sakramentu potvrde izaberu svoje krsne kumove.

Krštena osoba koja pripada nekatoličkoj crkvenoj zajednici može biti samo svjedok krštenja, i to jedi­no zajedno s katoličkim kumom.Za to dopuštenje neka se prethodno zatraži Nadbiskupovo mišljenje.

Slavlje sakramenta potvrde

„Posebna se pozornost danas treba posvetiti drevnoj praksi Crkve da krizmanike pri samome primanju sakramenta potvrde prate kumovi. Uloga se kuma ne smije izgubiti niti smije biti opterećujući element u pripremi i slavlju spomenutoga sakramenta. Zada­ća je kuma pomagati krizmaniku da, po snazi Duha Svetoga, uzmogne vjerno živjeti primljeni dar i pre­uzete obveze koje proizlaze iz sakramenta potvr­de.

Zato će se pomno paziti da onaj tko preuzima službu kuma bude duhovno prikladan za tu zada­ću te da ispunjava sljedeće uvjete: »da je dovoljno zreo za preuzimanje službe kumstva; da pripada Ka­toličkoj Crkvi te da je primio sakramente krštenja, potvrde i euharistije; da mu pravo ne zabranjuje vr­šiti službu kuma«. U skladu s time, kum na kriz­mi »ne može biti netko tko je samo civilno vjenčan, nego mora biti i crkveno vjenčan«; kum također ne može biti »netko tko je rastavljen i ponovno civil­no vjenčan ili živi u izvanbračnoj zajednici«. Ne priliči da službu kuma na krizmi preuzme netko od krizmanika istoga naraštaja“.

Odijevanje

Čuvajući svetost sakramenta i dostojan način slav­ljenja, brižno neka se nastoji da slavlje sakramenta potvrde ne bude zasjenjeno neprikladnim načinom odijevanja krizmanika i kumova, izvanjskim sve­čanostima, raskošnim gozbama, skupim darovima i drugim elementima koji su protivni kršćanskome duhu slavljenja, kako bi skromnost u izvanjskome slavljenju jasnije otkrila izobilnost dara koji se pri­ma u sakramentu.

Izvor: Zagrebačka nadbiskupija; HKM;  Book.hr