U 94. godini života, 76. redovništva i 68. svećeništva, preminuo je poznati hrvatski franjevac…
Fra Bonaventura Duda, svećenik-franjevac, duhovnik, bibličar, znanstvenik i pjesnik, preminuo je 3. kolovoza oko 9 sati, u franjevačkom samostanu u Varaždinu, u 94. godini života, 76. redovništva i 68. svećeništva.
Biografija
[1]Bonaventura Duda rođen je u Rijeci, 14. siječnja 1924. godine. Podrijetlom je s otoka Krka, iz mjesta Krasa, gdje je pohađao osnovnu školu. Nakon dva razreda građanske škole na Sušaku, pohađa u Varaždinu Franjevačku klasičnu gimnaziju. U Franjevački red stupa 14. kolovoza 1941. godine i tada uzima ime fra Bonaventura.
Studirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 15. siječnja 1950. godine, a u prosincu 1952. postiže gradus licencijata iz teologije. Od jeseni 1954. do lipnja 1957. nalazi se na poslijediplomskom studiju u Rimu, najprije na Antonianumu, gdje je stekao doktorat iz teologije, a potom na Papinskom biblijskome institutu, gdje je postigao biblijski licencijat.
Fra Bonaventura Duda istaknuti je biblijski prevoditelj i promicatelj duha Drugoga vatikanskog koncila. S franjevcem Zorislavom Lajošem pokrenuo je list Glas Koncila, 1963. godine. Zajedno s Jurom Kaštelanom dijeli mjesto glavnog urednika hrvatskog prijevoda Biblije u izdanju Stvarnosti, te je s Jerkom Fućkom preveo Novi zavjet i priredio novi hrvatski Lekcionar. Sudjelovao je u osnivanju nakladničke kuće Kršćanska sadašnjost i Teološkog društva Kršćanske sadašnjosti. Dobitnik je znanstvene nagrade Annales Pilar Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar za 2004. godinu.
Iz života omiljenog franjevca
[2]Usprkos svojim izuzetnom i višestrukom talentu i darovitosti, fra Duda oduvijek je sve pripisivao isključivo Božjoj dobroti i milosti. Nikada nikakve zasluge nije pripisivao sebi, već ih je nastojao samozatajno sakriti od očiju javnosti i slušatelja, da se ne bi štogod slučajno pripisalo njemu, a ne Bogu kojem je vjerno služio od djetinjstva do staračkih dana.
Odgojen u vrlo pobožnoj katoličkoj obitelji, već se kao predškolski dječak isticao svojom darovitošću, pa je tako znao napamet velike dijelove Evanđelja ili cijele nedjeljne propovijedi.
Rodni grad Rijeka mu se 2014. odužio nagradom za životno djelo, tako odajući priznanje čovjeku, koji nije zadužio samo Crkvu u Hrvata, već i cijelu Hrvatsku. Prije toga, isto je učinio Zagreb u kojem je proveo većinu svog aktivnog i plodnog djelovanja. Zadnje dane svoga života proveo je u franjevačkom samostanu u Varaždinu.
Još u siječnju 2014. godine, ovaj skromni franjevac u svom duhovitom stilu izjavio je da je „drugi kandidat za smrt od braće franjevaca“, nakon „franjevca Bernarda Barčića koji je tada imao 105 godina“.
Informacije vezane s ukopom fra Bonaventure bit će naknadno objavljene.
Pokoj vječni, daruj mu Gospodine!
Izvor: Laudato.hr; Narod.hr
Priredila: Gabriela Jurković (Book.hr)
