Foto: Pixabay
Poštovani,
tek sam nedavno otkrila brojne pjevače na Youtubeu koji pjevaju o Bogu, odnosno općenito o vjeri, i počela sam ih slušati. Mnogo je takve glazbe svrstano u Contemporary Christian Music, a koliko sam razumjela, to je nije baš ‘katolički žanr’.
Zanima me Vaš sud o tom ‘pokretu’ (što li je već) i koliko je štetno slušati takvu glazbu, koja se ne slaže sa svim uvjerenjima Katoličke crkve.
Lijep pozdrav i Bog Vas blagoslovio,
Mirjam
Odgovor:
Draga Mirjam,
Contemporary Christian Music (CCM) ne znači ništa drugo nego „Suvremena kršćanska glazba“. U tom smislu taj žanr nije po sebi ni protestantski ni katolički ni pravoslavni, već je jednostavno – kršćanski. Dakle, odnosi se na svu suvremenu glazbu čiji su tekstovi odraz kršćanske vjere. Činjenica jest da protestantski izvođači u tom žanru dominiraju, a evo i zašto je to tako.
Dominacija protestantskih izvođača
Naime, Katolička je Crkva dulje zadržala u svojim javnim bogoslužnim slavljima tradicionalniju glazbu (koral, polifonija, pučko pjevanje), dok su se protestantske zajednice, općenito mnogo manje sklone tradiciji, prije otvorile novijem glazbenom stilu. Taj se stil zapravo od svjetovne glazbe razlikuje uglavnom po tekstu. Osim samog utjecaja tradicije, tu su i drugi razlozi. Tako skladbe na katoličkoj misi uglavnom imaju određen tekst (npr. „Gospodine, smiluj se“, „Slava“, „Jaganjče“) ili barem obrednu funkciju koja ih pobliže određuje (npr. logično je da pričesna pjesma progovara o Euharistijskom otajstvu). U protestantskim slavljima (worship) nema takve određenosti, što je također doprinijelo razvoju ovoga stila.
Uloga instrumenata
Treće, samo je ozračje katoličkog bogoslužja bilo takvo da podupire trijeznost i sabranost koje se razlikuju od emocionalno nabijenog i glazbeno dosta ‘življeg’ pop-stila, prisutnog u CCM-u. Također je tu i pitanje instrumenata; orgulje su bile i ostale posebno istaknut instrument u Katoličkoj Crkvi. Mogu se pripustiti i drugi instrumenti, međutim, „oni instrumenti koji su, po općem sudu i uporabi, prikladni samo za svjetovnu glazbu, trebaju biti u cijelosti zabranjeni na svim liturgijskim slavljima i pučkim pobožnostima“ (Musicam sacram, 63). Suvremena kršćanska glazba još je manje vezana uz pravoslavlje, budući da se u istočnim liturgijama uopće ne koristi instrumentalna glazba.
Hillsong, Michael W. Smith, Chris Tomlin
Međutim, suvremena kršćanska glazba sve je prisutnija i među katoličkim izvođačima, a donekle čak i u samoj liturgiji. Međutim, zbog navedenih razloga ipak nalazi više mjesta na neliturgijskim molitvenim susretima, kao što su oni pojedinih molitvenih zajednica, osobito karizmatskog predznaka. Pjesme izvođača kao što su, primjerice, Hillsong, Michael W. Smith i Chris Tomlin tamo su dobro poznate, osobito u hrvatskim prepjevima. Nema razloga zašto bi slušanje ove vrste glazbe bilo načelno loše. Dapače, ako je i sama svjetovna glazba u redu ukoliko ne ide protiv morala, koliko je prikladnija glazba koja svojim tekstovima otvoreno slavi Boga, proglašava njegova djela, potiče nas da slijedimo Krista, punimo se njegovim Duhom?
Teoretski, ako neki tekstovi protestantskih autora ne bi bili u skladu s katoličkom vjerom, takve bi pjesme trebalo izbjegavati, međutim, nije mi poznat niti jedan takav slučaj.
Btb,
don Damir
Izvor: Studentski pastoral: SPAS; Book.hr
Priredila Gabriela Jurković
