Foto: Pixabay

„Već neko vrijeme odlazim tom vračaru, bio je i kod mene kući i izvodio svoje čine; viđamo se već neko vrijeme i već smo ugovorili sljedeći susret. Ako prestanem ići k njemu, bojim se da će mi se osvećivati, jer poznajem njegove moći, a ima i jednu moju fotografiju.“

U takvim slučajevima, jesu li uistinu oni koji odluče raskinuti s tim osobama u opasnosti od takvih pakosti?

Mislim da ne. U tom slučaju vrijedi trgovačka logika: ako tko običava odlaziti u koju trgovinu i redovito plaća, pa potom promijeni trgovca, ništa se ne dogodi. No ako je tko u tog trgovca ostavio nepodmiren račun, mora ga podmiriti. Važno je dakle kad je riječ o vračarima, ne ostavljati nepodmirene dugove. Inače, iako može zvučati neobično, u svijetu okultnoga postoji „kodeks časti“, kao kod mafije, koji se u pravilu poštuje. Isporučuju naručenu robu, koju potom valja platiti. Dok god to klijent poštuje, nema razloga za bojazan. Savjetovao sam mnogim ljudima da raskinu te odnose i nije se nikada dogodilo ništa. Čak ni činjenica da zadržavaju fotografije nema nikakvo značenje, jer ako hoće, zlo mogu učiniti i bez te fotografije.

Ulomak iz knjige „Što s đavlima i vračarskim urocima?” talijanskog egzorcista Raula Salvuccija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr. 

Više o knjizi možete saznati ovdje. Knjigu u elektroničkom izdanju možete kupiti ovdje.