Duhovnost

IME PAKLA

Očajnički želiš ljubav, ali se za nju zatvaraš? Pater Pelanowski ima savjet za tebe Omotala sam se trnjem, a potom se pitala zašto me nitko ne želi dotaknuti“ (L. E. Bowman). Ovaj citat odlično ilustrira što u našim životima uzrokuje ovaj demon

Foto: Casper Nichols; Unsplash

 

„Taj demon – to je tako silna nevjera u ljubav drugih i ljubav Božju, no, istovremeno tako snažna potreba očekivanja ljubavi od drugih, da čovjek odustaje od toga što želi i odbacuje one koje bi mogao obdariti ljubavlju, i čak nesvjesno radi sve da ih ne susretne…“

Asmodej je duh, koji nagovara i dovodi do toga da očajnički tražimo i očekujemo ljubav od drugih, ali i istovremeno da se za tu ljubav zatvaramo, tako da se sami bojimo voljeti. Znači bojimo se pokazati ljubav prema onima od kojih očekujemo i dobivamo ljubav.

Asmodej je duh, koji nagovara i dovodi do toga da očajnički tražimo i očekujemo ljubav od drugih, ali i istovremeno da se za tu ljubav zatvaramo

Demoni nemaju imena, nemaju na njega pravo otkada su se odmetnuli od Boga. No, ponekad, kako bi ih se razlikovalo, Sveto Pismo koristi izraze slične imenima. Tako je Asmodej barbarski oblik imena ASZMOTT, što znači: oganj moje smrti. Zapravo to je ime pakla! Kada bih ga želio „poosobiti“, sigurno bih zamislio lik sličan drakuli kojega je glumio Klaus Kinski, ili lik smrti koju je glumio Bengt Ekerot u Sedmom pečatu, u režiji Ingmara Bergmana. Bez trepavica i obrva, s odvratnim, spremnim za sisanje ustima, očima sa sivim podočnjacima, kako sjedi pred čovjekom igrajući s njim šah i šapuće ciničnim glasom riječi: „Šah i – mat!“

Uzrok takvoga stanja je uvjerenje da, budući da ljubav nismo dobili, nismo je niti zaslužili. Istovremeno postoji ogromna čežnja za njom…

Taj demon – to je tako silna nevjera u ljubav drugih i ljubav Božju, no, istovremeno tako snažna potreba očekivanja ljubavi od drugih, da čovjek odustaje od toga što želi i odbacuje one koje bi mogao obdariti ljubavlju, i čak nesvjesno radi sve da ih ne susretne. Uzrok takvoga stanja je uvjerenje da, budući da ljubav nismo dobili, nismo je niti zaslužili. Istovremeno postoji ogromna čežnja za njom. Nevjera u mogućnost da možemo biti ljubljeni postaje veća od same čežnje za ljubavi. Ova je nevjera pojačana strahom koja tjera u bijeg, do potpunog povlačenja, jer ako do sada nismo doživjeli ljubav, onda je očito da nam je nedostižna. No, itekako je važno, ne samo to da nas drugi vole, nego da i sami idemo s ljubavlju prema drugima. (…)

 

Iz knjige „Zašto Bog dopušta patnju?“ patera Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje.

 

Za Book.hr priredila M. V. odabrala A. P.
Ako Vam se svidio ovaj članak, podržite nas donacijom! Jednostavno je – samo skenirate kod.

 

Želim donirati 1 EURO:

 

Želim donirati 5 EURA:

 

Želim donirati 10 EURA :

 

 

Na taj način omogućujete nam da nastavimo s radom.

 

Hvala!

 

❤️

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh