1 Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. 2 Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: „Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.ˮ 3 Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. 4 Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. 5 Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. 6 Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže 7 i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. 8 Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. 9 Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. 10 Potom se učenici vratiše kući. 11 A Marija je stajala vani kod groba i plakala. 12 Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo – jedan kod glave, drugi kod nogu. 13 Kažu joj oni: „Ženo, što plačeš?ˮ Odgovori im: „Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.ˮ 14 Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus. 15 Kaže joj Isus: „Ženo, što plačeš? Koga tražiš?ˮ Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: „Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti.ˮ 16 Kaže joj Isus: „Marijo!ˮ Ona se okrene te će mu hebrejski: „Rabbuni!ˮ – što znači: „Učitelju!ˮ 17 Kaže joj Isus: „Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.ˮ 18 Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: „Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.ˮ (Evanđelje po Ivanu 20,1-18; podcrtao autor)
„Ženo, koga tražiš?ˮ
Isus u 15. retku 20. pogl. Ivanova evanđelja postavlja pitanje: „Ženo, koga tražiš?ˮ Kad promatramo ovu situaciju u kojoj se nalazi Marija, kako je Isus naziva, pitanje nam izgleda malo nejasno. Jer On zna da Marija traži njega. Ali u prethodnom, 14. retku vidimo da ga je vidjela kako stoji, ali nije znala da je to On. Koga onda ona traži? Traži Isusa kakvog je ona poznavala – Isusa kojeg je ona vidjela kao učitelja, čovjeka, kao onoga koji je uskrisivao mrtve, ozdravljao, oslobađao od zloga. Kojeg je vidjela na križu i koji je umro i kojeg su položili u grob.
Ona traži njegovo tijelo, koje su uzeli a koje je ona došla pomazati. Ona traži svoga Gospodina kojeg su uzeli iz groba, i sada pita i Isusa kojeg vidi kao vrtlara: Jesi li ga ti odnio? Ona vidi samo ono što može i traži samo ono što želi. Isus joj odgovara dozivanjem njezina imena: „Marijoˮ, na što ona odmah vidi Onoga koga traži i želi – postane svjesna da je On pred njom.
Zašto ga nije mogla odmah prepoznati? Što se to dogodilo s Isusovim uskrsnućem da je On sada promijenjen? Nije Isus koji je uskrsnuo isti kao onaj koji je i umro. Njegovo uskrsnuće nije kao Lazarovo, jer je Lazar koga je Isus uskrsnuo ponovno isti Lazar s istim tijelom koje je još uvijek podložno propadljivosti, smrti, vremenu i prostoru. A Isus je uskrsnuo u svom proslavljenom tijelu, koje više nije podložno raspadljivosti, koje više nikad neće umrijeti i koje je iznad vremena i prostora u kojem mi živimo.
Što se je promijenilo Isusovim uskrsnućem
U 1 Kor 15,17 apostol Pavao piše: „A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesimaˮ. To znači da je s njegovim uskrsnućem došlo do velike promjene ne samo u njemu nego i u svima nama, kako kaže Pavao: po Isusovu uskrsnuću u nama je oslobođena milost da više nismo u grijehu.
Što se je još promijenilo Isusovim uskrsnućem? Dok je propovijedao, odnos između njega i njegovih učenika bio je odnos: Učitelj-učenik. Kada je pak završio svoje javno djelovanje, na Posljednjoj je večeri rekao svojim učenicima, nakon što im je potpuno iskazao ljubav opravši im noge: Više vas ne zovem slugama; vas sam nazvao prijateljima; prijatelji ste moji ako činite ono što vam zapovijedam (v. Iv 15,14). A nova zapovijed koju im je dao bila je: ljubite jedni druge. Prije toga nisu bili na stupnju Prijatelj-prijatelj. Sada, nakon svog uskrsnuća, Isus još podiže naš odnos s njim stavljajući nas u odnos: brat-brat. I u odnos Otac-sin, čime nas je ponovno vratio u odnos koji su imali Adam i Eva u raju. Dakle, oni nisu poslušali zapovijed Božju pa su jeli sa stabla spoznaje dobra i zla, što je za posljedicu imalo smrt svakoga od nas, a sad nam Isus ponovno daje milost da jedemo sa stabla života, da jedemo njegovo tijelo i imamo njegov život. Sada nakon Isusova uskrsnuća zajedno s njim proslavili smo se i mi jer možemo ponovno imati svu ljubav koju smo izgubili. Možemo međusobno ljubiti i biti ljubljeni.
Odnos ljubavi između nas i Boga
U 2. retku 20. pogl. Ivanova evanđelja Ivan piše kako je Marija Magdalena došla do Šimuna Petra i njega (Ivana). Nitko od nas ne sumnja da je Šimun, kako se prije zvao, sada Petar i da je Petar, kako ga je Isus nazvao, nekad bio Šimun. Isus ga u nekim situacijama zove Petar a u nekima Šimun. U ovom poglavlju Ivan naziva ženu koja je došla na grob: Marija i Marija Magdalena – on ne sumnja da je to ista osoba, ali je ipak naziva s dva imena. Dva puta je ona Marija Magdalena a dva puta Marija. Kada je Marija Magdalena a kada je Marija?
Na početku i na kraju ovog poglavlja ona je Marija Magdalena, dok je u sredini poglavlja Marija (dva puta). Marijom Magdalenom nazvana je i opisana svaki put kada se spominje u odnosu na učenike, dakle druge ljude. S druge strane, dvaput je nazvana i opisana Marijom, i to je onda kada je u odnosu s Isusom – tako joj se Isus i obratio. Zašto nam Riječ Božja nju naziva i prikazuje kao Mariju kada je riječ o odnosu s Isusom, a kao Mariju Magdalenu kada je riječ o ostalim ljudima?
Bog je svakoga od nas stvorio i svakome od nas dao duh. Naš je duh namijenjen prvenstveno za naš odnos s Bogom. Tako svatko od nas treba svojim duhom imati osoban odnos s Bogom, intiman odnos, koji se ne može dijeliti s drugim ljudima; to je odnos ljubavi samo između nas i Boga, ono što se odnosi jedino na njega i mene, bogatstvo koje nas potpuno ispunja kao voljene i njemu vrijedne osobe za koje se brine i daruje ih, odnos koji je imala i Marija. Onaj drugi dio nas (naša duša) s druge strane može biti za sve ostale ljude i možemo ga dijeliti sa svojim bližnjima.
Najbolje možemo vidjeti koliko nam je potreban ovaj prvi dio nas – „Marijaˮ ‒ ako pogledamo svetu misu. Na početku mise, kad se prekrižimo (kažemo Bogu da smo došli u njegovo ime, ne u svoje); odmah nakon toga možemo ući u milost našega Gospodina Isusa Krista, ući u Ljubav našeg Oca i ući u zajedništvo s Duhom Svetim.
Možemo cijeli život ići u crkvu i od malih nogu obavljati sakramente i vršiti ih. A možemo imati osoban odnos s Isusom – „biti Marijaˮ – i ići na misu susresti njega, tj. ostaviti Mariju Magdalenu (ljudske obzire, ostale odnose) i ići onome koga ljubimo.
Autor: Mario Halužan
Božja riječ je biser koji treba pronaći i otkopati jer samo se po njoj može u svakom od nas događati bolji svijet.
Biblijski tekstovi opisuju konkretne događaje no Božja riječ kroz njih istovremeno progovara srcu onoga tko ih čita i razmatra. Božja riječ nas uzdiže, opominje, tješi i poučava!
Priključite se „Školi molitve” i izgradite svoju osobnu te zajedničku (grupnu) molitvu. Više o „Školi” možete saznati ovdje!
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
