Foto: Shutterstock
David je bez sumnje bio Byron svoga vremena. Gotovo svaki pojedini božanski psalam jednostavno je do pretjecanja ispunjen prekrasnim pjesničkim jezikom i načinom izražavanja koji pokazuje psalmistovo zahvalno srce ne samo za stvari koje je Bog učinio u njegovu vlastitom životu, nego i za divne stvari koje je Bog učinio u svijetu prirode. Više od bilo kojega drugog starozavjetnog pisca on je u predivnoj poeziji i prozi otkrivao sliku predivne rukotvorine Božje ne samo u ljudskim srcima i životima, nego i u stvaranju koje je izravan rezultat genijalnosti Svevišnjeg Boga. Iz psalmistova srca podižu se pjesme hvalospjeva.
On nije pokušavao prikriti svoje vlastite emocije, nego je poput izviranja vode iz arteškog bunara izvirala sama dubina njegove duše i rascvjetavala se u svoj snazi psalama
Psalmi su neminovno rezultat iskustava kroz koja je prošao. On nije pokušavao prikriti svoje vlastite emocije, nego je poput izviranja vode iz arteškog bunara izvirala sama dubina njegove duše i rascvjetavala se u svoj snazi psalama. To je, u nekoj mjeri, nevjerojatno zanimljiv razlog jednostavnosti njihova pristupa. On ne koristi nejasan jezik. On govori ono što je u dubini njegova vlastitog bića i izravnim izrazima iskazuje misli svoga vlastitog uma te osjećaje svoga vlastitog srca.
Čitate ovaj psalam površno prelazeći preko njega i ne čini vam se da u sebi ima mnogo, ali kad pogledate što je iza njega i prilike koje su nadahnule psalmistu da ga napiše, i vi ćete ući u klijeti njegove radosti te zajedno s njim dati hvalospjev Bogu.
Da Gospodin nije bio na njihovoj strani, njihovi bi ih neprijatelji progutali
U zemlji je, bez sumnje, bila pobuna i nevolja. Siromaštvo, neplodnost, rat i krvoproliće na svim stranama. Doline nisu bile pokrivene žitom, a pašnjaci su bili bez stoke. Na obroncima nisu pasla stada; bila je glad i suša; neminovan uzrok rata.
U stanju potištenosti i najvjerojatnije očaja, barem što se tiče ljudi, podigli su svoja srca i glasove Bogu. Na kraju su se sjetili Boga Abrahamova, Izakova i Jakovljeva i na pamet su im pala bezbrojnih čuda božanske sile prošlosti. Bog koji je pomogao njihovim precima, bez sumnje mogao bi pomoći i njima. Da Gospodin nije bio na njihovoj strani, njihovi bi ih neprijatelji progutali. Da se Gospodin nije borio za njih, njihovi bi vapaji bili uzaludni. Mučeni su bili na svim stranama, na sjeveru i jugu, na istoku i zapadu, od ljudi koji su mrzili Boga njihovih očeva i prezirali judaizam. Bili su plijen pokvarenosti svojih neprijatelja, svojih protivnika, nacija koje su ih okruživale.
Doline su sada prekrivene žitom; brežuljci odzvanjaju radošću; rijeka teče; napredak je na svim stranama; mir koji jedino Bog može dati
Ali molili su i Bog je odgovorio na njihove molitve. Dok je psalmist hodao zidinama hrama, srce mu je nesumnjivo bilo podignuto velikim oratorijem zahvalnosti za divno djelo Gospodnje. Gledao je na brežuljke koji su bili pusti i rekao: “Pašnjaci su sada puni stada”, i dok je gledao doline koje su bile poprište bitke i rata, rekao je: “Doline su sada prekrivene žitom; brežuljci odzvanjaju radošću; rijeka teče; napredak je na svim stranama; mir koji jedino Bog može dati”, te je iz zahvalnosti svoga srca povikao: “Bože, tebi dolikuje hvalospjev na Sionu, tebi se ispunja zavjet” (Ps 65,2). Naučio je lekciju.
Želim vas isto tako podsjetiti da David, kao i čovječanstvo u danima u kojima mi živimo, nije trebao naučiti to samo jednom ili dvaput, nego mnogo puta. Bila je to lekcija o slabosti ljudskog tijela i svemoćnosti vječnih ruku, o slabosti ljudskih odluka te veličanstvenosti i veličini Božje sile očuvanja.
Bog ga je podigao iz gliba i stavio u njegova usta novu pjesmu
S pijedestala svetosti na koji ga je Bog stavio, ovaj čovjek jednom je pao do praha zemlje. Iz duha čistoće u stanje nečistoće. Iz hoda s Bogom u stanje odvojenosti. Ali u njegovu jamu došla je nježna, draga ruka svemoćnog Izbavitelja. Bog ga je podigao iz gliba i stavio u njegova usta novu pjesmu. Psalmist je došao do zaključka da njegova snaga nije u njemu, ne u čovjeku. Njegova je snaga i sila da pobijedi u Svevišnjem Bogu.
I tako kad čitamo ovaj veličanstven psalam, shvaćamo da je u pozadini bilo nešto što je nadahnulo ovu himnu hvalospjeva; nešto što je moralo biti iznijeto iz samih dubina njegova bića dok je promatrao slavu Gospodnju. “Bože, tebi dolikuje hvalospjev na Sionu… Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja, brežuljci se pašu radošću. Njive se kite stadima, doline se pokrivaju žitom: svugdje klicanje, pjesma” (Ps 65,2.13-14).
Pola našega života trebali bismo provoditi u zahvaljivanju i slavljenju zbog dobrote Božje, milosrđa Božjega i milosti Božje koja se protegnula do nas u ovoj zemlji u kojoj živimo
Prijatelji moji, dok prolazimo kroz uvodne stihove ovoga psalma, moja molitva je da Bog okrene reflektor neba na svako vaše pojedino srce, tako da možete dobiti iz toga nešto što je Bog rekao meni tijekom tihoga noćnog bdijenja dok sam razmišljao nad porukom u ovom psalmu.
“Bože, tebi dolikuje hvalospjev na Sionu, tebi se ispunja zavjet.” Ako postoji išta što bih nazvao neupitnim, to je ogromna nezahvalnost čovječanstva za dobrotu Božju. Pola našega života trebali bismo provoditi u zahvaljivanju i slavljenju zbog dobrote Božje, milosrđa Božjega i milosti Božje koja se protegnula do nas u ovoj zemlji u kojoj živimo. Primamo blagoslove Svevišnjeg i primamo ih naviknuti na njih, tako da su postali nešto potpuno uobičajeno. Umjesto da blagoslove našega nebeskog Oca uzimamo s duhom zahvaljivanja kad ih primimo, mi stvaramo duh kriticizma kad ne dođu upravo kad smo ih htjeli.
Želimo vidljivo očitovanje njegove božanske nazočnosti onako kako mi mislimo da bi trebala doći. Moramo naučiti lekciju da je na kraju krajeva Božji put i Božje vrijeme najbolje.
Želimo vidljivo očitovanje njegove božanske nazočnosti onako kako mi mislimo da bi trebala doći. Moramo naučiti lekciju da je na kraju krajeva Božji put i Božje vrijeme najbolje
Kad se ljudsko smanjuje, a božansko povećava; kad je manje našega ja i više Boga; kad je manje ljudskih želja i više želja za stvarima Božjim, otkrit ćemo, dok idemo životnim putem, da Bog čini za nas stvari koje je obećao. On će u našem životu izraditi stvari koje je obećao izraditi, ali jedino prema njegovoj želji, jedino prema njegovim vlastitim naumima i jedino prema njegovoj vlastitoj volji. Mi želimo da sve bude na naš način. Želimo da Bog odgovori na molitvu onako kako mi želimo. Želimo pomoć u vrijeme kad tražimo da nam pomogne. Želimo vidljivo očitovanje njegove božanske nazočnosti onako kako mi mislimo da bi trebala doći. Moramo naučiti lekciju da je na kraju krajeva Božji put i Božje vrijeme najbolje.
Nitko u ovoj zgradi ne zna što će se dogoditi sutra. Mislimo da znamo, ali ne znamo. Najvjerojatnije će dani ići kao što su išli i u prošlosti, no nitko ni u kojoj mjeri ne može sa sigurnošću vidjeti u budućnost. Nitko ne može vidjeti unaprijed, osim Boga. Bog vidi u budućnost. Dok mi, kao djeca Božja, ne dođemo do točke u kojoj ćemo moći staviti naše ruke u ruke Božje i potpuno se pouzdati u njega za dane koji trebaju doći, bit ćemo lišeni radosti, mira i zahvalnosti.
Kad Bog ne odgovara na način kako očekujemo, kad je naša vjera testirana, a ponekad je kušano i naše strpljenje…
Tražimo posvećenje, a dobivamo kušnju. Tražimo iscjeljenje, a dobivamo testiranje. Tražimo ga svjetlo, a dobivamo tamu noći. Ako bi nam Bog uvijek dao stvari koje ga tražimo kad ih tražimo i na način na koji ih očekujemo, ne bi bilo prostora ni za kakav razvoj naše vjere. Ne bi bilo nikakve prilike za rast pouzdanja u čestitost njegove riječi, što bi trebalo posjedovati svako njegovo dijete. Kad Bog ne odgovara na način kako očekujemo, kad je naša vjera testirana, a ponekad je kušano i naše strpljenje, o, imati pouzdanje kakvo dijete ima u svoga oca i znati da je veliko srce Božje preplavljeno oceanom ljubavi i da se još uvijek brine za nas i da će nas voditi na svakom koraku puta!
Vjerojatno Daniel nije mogao razumjeti providnost Božju dopuštajući da bude bačen u lavlju jamu, ali Daniel je bio bolji čovjek na drugoj strani jame. Možda Pavao i Sila nisu mogli razumjeti svoje utamničenje u filipljanskoj tamnici i Pavao pouzdano nije mogao isprva razumjeti neophodnost trna u svome tijelu, ali znao je ovo: “Dosta ti je moja milost” (2 Kor 12,9).
Kad dospiješ na kraj tog puta, svjetlo će sjati jasnije
Onaj koji oblikuje podatnu glinu rukama genija, Onaj koji čvrsto drži vaš život i oblikuje vašu sudbinu, zna što radi. O, milost da se više uzdamo u njega! O, više vjere da znamo kako on sve čini dobro! Što se nas tiče, našim bi umom trebala odzvanjati veličanstvenost ove biblijske izjave: “Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube; onih koji su odlukom Božjom pozvani” (Rim 8,28).
Kad vas on uvodi u noć, razum će reći da vas je Bog napustio, da vas je Bog ostavio; ali vjera kaže: “Kad dospiješ na kraj tog puta, svjetlo će sjati jasnije.” A ponekad kad mi srce vapi za stvarima za koje mislim da ih želim i za stvarima koje trebam, božanska ih providnost zadržava jer on od početka vidi kraj koji ja ne vidim.
“Poznat ću ga, poznat ću ga po ožiljcima od čavala na rukama.”
Moj brate, moja sestro, htio bih da ti i ja dospijemo na mjesto gdje bismo mogli staviti sam svoj život na oltar u takvu potpunom posvećenju da bismo ovoga jutra izašli ih hrama i apsolutno odbili brinuti se. Kuhinjski ormar je prazan? Ja sam dijete moga Oca. Ne prodaju li se dva vrapca za novčić i zar nije sva kosa na mojoj glavi izbrojena? Kad se strah uvuče u moje srce i zatruje moj sustav, moj me Otac vodi. “Ponekad usred najgušće tmine, a ponekad kad edenske cvjetaju sjenice”, ali još uvijek moj me Otac vodi. Što god dolazi, što god odlazi, njegov sam.
Fanny Crosby svojim je slijepim očima mogla vidjeti stvari koje neki ljudi u ovom svijetu nisu nikada vidjeli. “Poznat ću ga, poznat ću ga po ožiljcima od čavala na rukama.” “Blaženo jamstvo, Isus je moj, predokus slave to božanske je!”
Jedna mlada djevojka bila je izbačena iz obitelji jer je prije nekoliko tjedana došla k Isusu na jednoj od mojih kampanja na istoku. Došla je do oltara i kleknula te suzama natopljenim očima rekla: “Ne znam zašto je Bog to dopustio, ali otvorila sam Bibliju (to je bilo prvi put da sam sama čitala Bibliju) i prve riječi koje sam vidjela bile su: “Ako me otac i mati ostave, Jahve će me primiti” (Ps 27,10). Rekao sam: “Vjeruješ li to, sestro?” “Da, vjerujem. I on će me voditi i čuvati na čitavom putu.”
Postavit ću ti pitanje, moj brate, moja sestro: Što je Bog učinio za tebe?
Davide, što je iza ovoga psalma? “Bio sam poražen. Moji neprijatelji bili su svuda oko mene; pašnjaci su bili pusti; na bojnim poljima bili su ostaci bitke, bijede, smrti, pošasti, vatre, vode. Molio sam i Bog je odgovorio. Sad dolazim s hvalospjevom: ‘Bože, tebi dolikuje hvalospjev na Sionu … Njive se kite stadima, doline se pokrivaju žitom'” (Ps 65,2.14).
Postavit ću ti pitanje, moj brate, moja sestro: Što je Bog učinio za tebe? On je dostojan tvoga hvalospjeva. On je dostojan tvoga pouzdanja i povjerenja. Kažem ti da ti je Bog bio tisuću puta bolji nego što zaslužuješ. Nikada to ne bi mogao zaraditi. Kad bi mogao, to ne bi bila milost. Milost je nezaslužena naklonost Božja i ja želim zahvaliti Bogu da krv vječnoga saveza nije poškropila prijestolje suda, jer da jest, svi bismo bili na putu za pakao. Hvala Bogu, ona je još uvijek na prijestolju milosrđa. Milošću ste spašeni po vjeri. Pavao izjavljuje da vjera nije od nas, ona je dar Božji. I tako otkrivam da sebi ni za što ne možemo pripisati nijednu jedinu jotu hvale. Nema ničega čime bi se moglo ponositi naše vlastito srce. “Bože, tebi dolikuje hvalospjev na Sionu.”
Uvijek dolazimo do oltara u vezi s nevoljama, potrebama i željama. Uvijek posredujemo pred prijestoljem Božjim; uvijek tražimo nešto više
Kad je Noa završio svoje putovanje oceanom koji mu nije dopuštao da vidi i najmanji djelić zemlje i kad ga je Bog izbavio po svome obećanju, podigao je oltar Gospodinu i zahvalio Bogu. Kad je David pogubio Golijata, iz njegova se srca i života podigla hvala Bogu njegova spasenja. Nakon što je Izrael prešao kroz Crveno more i imao čudesno nadnaravno izbavljenje snagom Božjom od njihova egipatskog tlačitelja, njihova su se srca ispunila radošću. Mirjam je udarala u bubanj i zapjevala hvalospjev Bogu, jer Gospodin se slavno proslavio.
Ne hvalimo i ne slavimo Boga dovoljno. Uvijek dolazimo do oltara u vezi s nevoljama, potrebama i željama. Uvijek posredujemo pred prijestoljem Božjim; uvijek tražimo nešto više. Ne kritiziram taj dio kršćanskog života. Bog zna da nam je to potrebno. Ali kažem da bi se pred prijestolje Svevišnjeg Boga neprestano trebao podizati miomiris hvale. To ne nalazite nigdje osim u ljudima koji su upoznali silu Duha Svetog. Ponekad nalazimo da iz srca kršćana odjekuje hvala i slava Bogu njihova spasenja kao iz male ptice pjevice kojoj grlo samo što ne prsne kako bi pjesma hvale izašla njezinu stvoritelju.
“Tebi se ispunja zavjet” (Ps 65,2).
“Prekršio sam obećanje Bogu. Znam dan kad je to počelo, sat i vrijeme kad je prevladao moj ja i preuzeo moje vlastito srce…“
Ozbiljna je stvar učiniti Bogu zavjet. Očito je ovaj čovjek, koji je u nekim drugim prilikama rekao: “Izvršit ću Jahvi zavjete svoje pred svim pukom njegovim” (Ps 116,18), dao Bogu određen zavjet. Očito je to on učinio ne samo za sebe nego i za naciju kojoj je bio kralj. Taj zavjet trebao se održati. Bog nas želi držati za našu riječ.
Mislim da je jedna od najžalosnijih stari koja mi se nedavno dogodila bio događaj s jednim starim prijateljem, propovjednikom evanđelistom, kojega sam poznavao. Susreo sam ga u određenom gradu. Kad sam na nogostupu došao do njega, okrenuo je glavu od mene pokušavajući me mimoići. Uhvatio sam ga za rukav i, s crvenilom od stida na licu koje nikada neću zaboraviti, uveo ga u jednu banku. Dok smo zajedno sjedili, mogao sam u njegovu dahu osjetiti alkohol. I prije nego sam završio, molio me da mu posudim 5 dolara. Rekao je: “Potpuno sam propao. Ne bih te to tražio, Price, da me nisi zaustavio, ali bio si tako ljubazan razgovarajući sa mnom, a ja sam u potrebi.” Suze su mi potekle niz lice te sam rekao: “Pitat ću te nešto. Je li tvoje iskustvo bilo stvarno? Je li tvoje krštenje bilo izvorno? Kako je ovo započelo?” Rekao je: “Prekršio sam obećanje Bogu. Znam dan kad je to počelo, sat i vrijeme kad je prevladao moj ja i preuzeo moje vlastito srce te sam učinio nešto što sam obećao Bogu da nikada neću učiniti.”
Sve što ostavite za Boga, on daje stostruko na ovom svijetu
Sjećate se zavjeta koje ste učinili pod nadahnućem neke poruke i obećanja koja ste dali Bogu. Jeste li ih održali? Nijedan čovjek na licu zemlje Božje nikada nije trpio jer je učinio nešto što je Bog od njega htio. Nijedna duša u čitavoj povijesti ovoga svijeta nikada nije žalila što je održala svoje zavjete pred Gospodinom. Nikada! Dopustite mi reći ovo: Sve što ostavite za Boga, on daje stostruko na ovom svijetu. Nemoguće je procijeniti ili izračunati veličinu bogatstva koje čeka svete Božje tamo na drugoj strani. Obećali ste Bogu; jeste li održali svoje obećanje? Oprostite za riječ osobnog svjedočanstva
Prije nekoliko godina započeo sam sa sastancima u Oregonu i Gospodin je bio jako dobar prema meni. Bila je to moja prva samostalna kampanja probuđenja i nikada neću zaboraviti kako mi je srce bilo uzbuđeno kad je došlo ono veliko slušateljstvo, jer Gospodin me preko noći izveo iz anonimnosti u javni život sa svim njegovim iskušenjima. Nije dugo prošlo otkako sam bio kršten i nisam još naišao na mnoge teške stvari, nevolje, kušnje te tisuću i jednu stvar koja je sklona oduzeti ljepotu nečijeg iskustva.
Đavao je to pokušao tisuću puta, ali još uvijek propovijedam i ljubim Isusa danas više nego ikada u svom životu
Kad sam vidio da ljudi padaju pod silom Božom i čuo svjedočanstva ljudi koji su bili iscijeljeni, otišao sam jedne večeri kući, spustio se na koljena i rekao: “Isuse, ne zaslužujem to.” Dok sam molio, strah je ušao u moje srce da će se negdje nekako nešto dogoditi što će navesti Boga da me stavi na policu. Đavao je to pokušao tisuću puta, ali još uvijek propovijedam i ljubim Isusa danas više nego ikada u svom životu.
Jedna stvar koju sam rekao Gospodinu bila je: “Gospodine, očito je da ćeš ti blagosloviti moju službu molitve. Dajem ti obećanje da nikada, dokle god živim, neću ni od koga primiti ni novčića za molitvu za bolesne.” Brat Jackson vam može posvjedočiti o stotinama dolara koje sam dao tijekom onih prvih kampanja. Mogao bih reći tisuće dolara, ne stotine, koje sam odmah dao dalje u Gospodnje djelo i nijedna duša na ovoj zemlji Božjoj nije mi dala ni novčića jer sam molio za nju.
Ne vjerujem da Židov može doći u ovom razdoblju vremena kršćana na temelju kršćanskog učenja te tražiti Gospodina da ga iscijeli
Dva dana kasnije, u mojoj se sobi pojavio jedan bogat Židov i ponudio mi ovjeren ček s ogromnim iznosom ako položim ruke na njegovu glavu i molim za njega. Za ovoga mladog propovjednika to je bilo pravo bogatstvo. Primio sam ga u ruke i zurio u njega.
“Brate, jesi li ti kršćanin?”
“Ne. Ja sam Hebrej. Židov.”
“Jesi li pronašao Mesiju?”
“Ne, mi očekujemo da će naš Mesija tek doći. Ja sam ortodoksni Židov.”
“Znaš, brate”, rekao sam, “prije nego molim za bolesne imam jedan zahtjev, a to je da svi moraju predati svoje srce Isusu. Ne vjerujem da Židov može doći u ovom razdoblju vremena kršćana na temelju kršćanskog učenja te tražiti Gospodina da ga iscijeli. Isus je bio taj koji je ispaštao za grijeh i bolest. Prije nego možeš pristupiti Ocu po Isusu za iscjeljenje u kršćanskom razdoblju vremena, siguran sam da moraš predati svoje srce Isusu.”
Ja doista vjerujem da ako dođete na mjesto gdje možete stvarno staviti svoj slučaj u ruke Božje
Pogledao sam ček i onda mu ga vratio. Gledao me i rekao: “Što je s vama?” “Ništa. Jedva se mogu nositi sa slavom kojom me Gospodin ispunjava.” Bio je to test. “Tebi se ispunja zavjet.” Prijatelji, da mi ponudite deset tisuća dolara, ne bih mogao pogaziti taj zavjet. Ako bih ga pogazio, on me ne bi ostavio na miru. Ne bih mogao propovijedati. Ne bih se mogao suočiti sa slušateljima i ne bih mogao moliti za bolesne. Tako sam to radio u prošlosti i tako ću to raditi dok ne umrem.
Nemojte me pogrešno razumjeti. Ništa time nisam izgubio. Bog me iznova i iznova nagradio. Ja doista vjerujem da ako dođete na mjesto gdje možete stvarno staviti svoj slučaj u ruke Božje i pouzdati se u njega za svoj život i očuvanje, za skrb i vodstvo na životnom putu, on vas neće razočarati. On će vas čuvati na svakom koraku puta.
O, drago dijete Božje, ako bi tvoja vjera bila samo malo jednostavnija, uzelo bi ga za riječ i život bi ti bio sav obasjan suncem u milini Gospodnjoj. Ja sam održao moj zavjet Gospodinu.
Bog doista uslišava molitve. On će učiniti stvari koje je obećao i svaki put obraniti svoju Riječ i naum
Kamo gledaš, Davide? Brda i doline. Što je s njima? Prekriveni su žitom. Pašnjaci su pun stada. Brežuljci stoje na svom mjestu. Kao što su brežuljci oko Jeruzalema, tako je Gospodin oko onih koji ga se boje. Neće biti pomaknuti. Iz psalmistova srca izbija hvalospjev. Bog je izveo svemir iz kaosa. Iz razočaranja i prividnih poraza donio je radost i pobjedu. Iz suše donio je plodnost i Davidovo je srce zbog svega toga bilo ispunjeno radošću. “Ti molitve uslišavaš. Svaka pȕt dolazi k tebi” (Ps 65,3).
Bog doista uslišava molitve. On će učiniti stvari koje je obećao i svaki put obraniti svoju Riječ i naum. “Ti molitve uslišavaš. Svaka pȕt dolazi k tebi.” Moj brate, moja sestro, ako se zbog ičega moje srce raduje, to je posljednja pobjeda Gospodina Isusa Krista, kad će mu se “pokloniti svako koljeno … i svaki jezik priznati” (Fil 2,10-11). Dolazi dan kad će se prividni poraz Golgote promijeniti i silom Božjom pretvoriti u slavu tisućgodišnje Isusove vladavine, kad će se na samu Zemlju koja ga je razapela vratiti u trijumfu, pobjedi i slavi da vlada ovdje na njoj tisuću godina: “Nad svijetom je pripala kraljevska vlast našemu Gospodinu i njegovu Pomazaniku (Kristu), i on će vladati u vijeke vjekova” (Otk 11,15).
Ali jednoga od ovih dana ući ću u Jeruzalem i svaki član ovoga slušateljstva bit će sa mnom i svatko tko čuje moj glas ovoga jutra…
Rekao sam neki dan svojoj kćeri – dok prvi put čekam odlazak u Jeruzalem – da ne znam kakvi će biti moji osjećaji. Vi koji ste bili ondje možda ste bili ganuti na ovaj ili onaj način. Pokušao sam analizirati svoje vlastite emocije koje ću imati dok budem išao gore-dolje ulicama grada kojima je naš Gospodin hodao u onim davnim danima. Neki dan razgovarao sam sa sestrom Baer i ona mi je rekla za palaču koja je sagrađena u Jeruzalemu u očekivanju Isusova povratka. Jedan mi je misionar rekao za jednoga starog Židova kojega je susreo ondje pred zatvorenim gradskim vratima. Židov mu je rekao da je u srcu njegova naroda neka čudna intuicija da dolazi njihov Mesija i misionar mu je rekao: “Vaš Mesija bit će naš Krist.” Stari Židov širom je otvorio oči i s čuđenjem gledao u lice moga starog prijatelja. Pitam se kakvi će biti moji osjećaji.
Ali jednoga od ovih dana ući ću u Jeruzalem i svaki član ovoga slušateljstva bit će sa mnom i svatko tko čuje moj glas ovoga jutra, tko vjeruje u Gospodina Isusa Krista, bit će u onoj velikoj i slavnoj povorci kad Armagedon bude poražen dahom njegova dolaska i slavom njegove pojave.
Našu nadu i naše pouzdanje moramo potpuno staviti u Boga te svakoga dana između sada i onda čekati s vjerom i pouzdanjem u sigurnost njegova dolaska
Krist nije poražen. Našu nadu i naše pouzdanje moramo potpuno staviti u Boga te svakoga dana između sada i onda čekati s vjerom i pouzdanjem u sigurnost njegova dolaska. “Ti molitve uslišavaš. Svaka pȕt dolazi k tebi.”
U zaključku, “naši nas prijestupi taru” (Ps 65,4). To je bilo Davidovo priznanje. Prijestupi taru i vas i mene. Ne postoji muškarac ili žena u ovoj zgradi ovoga jutra – iako možda služi Bogu pedeset godina ili možda pet godina – ne postoji nitko tko može odoljeti đavlu ili nadvladati iskušenje u vlastitoj snazi. Nitko od vas to ne može. Prijestupi će vas nadvladati. Psalmist je to znao.
Poznajem čovjeka koji je rekao da je učinio stvari koje je mrzio, a stvari koje je želio učiniti, nije učinio. Vjerujem da je Pavao govorio o istoj vrsti iskustva u onom značajnom retku u 7. poglavlju Rimljanima (iako se ono pogrešno razumije i tumači). “Ono što hoću ne činim, a ono što neću činim.”
S Isusom, i jedino s njim, imamo snagu nadvladati iskušenja i probe
Znam što je pravo, ali neprestano činim ono što ne želim činiti i ostavljam neobavljeno ono što želim učiniti. On je vapio za izbavljenjem. U svom srcu je znao volju Božju. U svom životu iskusio je velike naume Božje. Ne sumnjam da je bio preporođen čovjek koji je vapio za potpunim izbavljenjem, onom unutarnjom nazočnošću sile Duha. Kroz Krista možemo sve. U Kristu imamo nadu. S Isusom, i jedino s njim, imamo snagu nadvladati iskušenja i probe.
Prije kratkog vremena, povukao sam glavu jednoga starog prijatelja na svoje rame te plakao s njim i on sa mnom. Sastanak je bio raspušten i taj starac stajao je na kraju dvorane. Pitao sam pastora: “Poznaješ li tog starca?” Rekao je: “Ne, ne vjerujem da sam ga ikada vidio.” Rekao sam starcu: “Poznajete li Isusa?” “Ne, gospodine.” “Jeste li ikada bili spašeni?” “Ne, nikada.” Naveo sam ga da sjedne i on mi je ispričao svoju priču. Dom razrušen, žena mrtva, djeca otišla. Prokletstvo njegova života bilo je piće i dok sam mu govorio o Gospodinu, ponavljao je i ponavljao: “Ne mogu, ne mogu. Jednostavno ne mogu.”
“Brate, sretan sam što ste došli do te spoznaje.” Rekao je: “Što pokušavate reći?” Odgovorio sam: “Upravo vam kažem da Isus može.” Poznat vam je kraj priče. Na završetku sastanka te večeri, spustio se pred oltarom i isplakao svoju priču Isusu. Molio je molitvu očajna čovjeka. Stavio je svoju glavu na moje rame i plakao poput malog djeteta. Nikada neću zaboraviti kako je molio. Rekao je: “Isuse, dižem ruke. Načinio sam zbrku od sebe, svoga života i svega ostalog. Sad sam s time završio i ako ti možeš išta učiniti s onim što je preostalo, uzmi to. Gospodine, tvoje je.”
Moj život je tvoj; moje vrijeme je tvoje; moje srce je tvoje; moje biće je tvoje; tvoj sam, čitav tvoj
Dok sam ga podizao na noge, rekao mi je: “Brate Price, osjećam njegove ruke oko sebe.” I rekao mi je da osjeća kako se topli žar Isusove nazočnosti spušta na njegovo srce i život. Taj stari čovjek, star sedamdeset sedam godina, napustio je ono mjesto radujući se u Isusu Kristu kao svom Spasitelju.
Grijesi me taru. Ne mogu se oduprijeti napadima neprijatelja. Moje će odluke pasti poput deset čunjeva pred kuglom protivnika, ali kad trebaju pasti, Isus će mi pomoći. On poznaje našu građu; zna da smo prah.
14. veljače otplovit ću iz New Yorka u zemlje s onu stranu mora. Ne znam hoćemo li se ponovno vidjeti. Može doći Gospodin. Nikada ne možemo reći što se može dogoditi, jer ovo su strašni dani. Kad sam prošle noći ležao u krevetu, počeo sam slaviti Isusa i rekao sam: “Moj život je tvoj; moje vrijeme je tvoje; moje srce je tvoje; moje biće je tvoje; tvoj sam, čitav tvoj. Ako se sutra dogodi nešto što bi me obično razočaralo, pomozi mi, Gospodine, da kažem Amen, jer tvoj sam i ti si obećao brinuti se za mene.” Shvatili ste što sam htio reći, zar ne? Dajte Bogu priliku.
Stavite svoju ruku u ruku s ožiljkom od čavla i tražite ga da vas vodi svaki korak puta
Tamo gdje je bio rat, pustošenje, pošast i glad, pusta brda i puste doline, nešto se dogodilo. Što ti možeš o tome reći, Davide? “Bože, tebi dolikuje hvalospjev na Sionu, tebi se ispunja zavjet.” Brda su prekrivena stadima, pašnjaci su oživjeli od stoke i ovaca. Doline su prekrivene žitom. Bog je izvršio čudo.
O, vjerujte Bogu! Stavite svoju ruku u ruku s ožiljkom od čavla i tražite ga da vas vodi svaki korak puta. Hodajte u središtu njegove volje i neka vas svjetlo njegova lica obasjava. Onaj koji vas je dovoljno ljubio da umre za vas, dovoljno vas ljubi da vas sačuva ako stavite svoje pouzdanje u vječne ruke.
Autor: Charles Price; Golden Grain 6/34
Izvor: „Put života”, časopis za dublji duhovni život. Izlazi jednom mjesečno i besplatan je. Čitatelji ga mogu naručiti putem telefona, poštom i elektroničkom poštom. Kontakti: Put života, Ilica 200, Zagreb; 01/370-7628; [email protected].
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
