Otac Pere Lamy – župnik koji je razgovarao s anđelima Velečasni Pere Lamy suvremeni je mističar koji je 30 godina bio župnik u Troyesu u Francuskoj. Neprekidno je molio krunicu, spavao je sat-dva dnevno, po njegovoj zagovorničkoj molitvi dogodila su se brojna čuda, izrekao je nebrojena proročanstva, razgovarao je sa svojim anđelom čuvarom i drugim svetim anđelima...

Foto: www.mysticsofthechurch.com; Shutterstock

Otac John Edward Lamy, kojeg su zvali Pere Lamy, živio je u naše vrijeme (1853. – 1931.). On je zaista bio najljepši i divan karakter odgojen od Boga do velikih visina svetosti i obdaren najdivnijim milostima. Tako jednostavan, tako ponizan, a ipak tako moćan na djelu, tako prosvijetljen od Duha Svetoga.

Mi privlačimo anđele, ove blažene duhove posebno vrlinama čistoće, poniznosti, trezvenosti i ljubavi, a sve od ovih vrlina sjale su u životu oca Perea Lamyja

Činjenice koje ovdje navodimo potvrdili su kompetentni autoriteti, koji kada pišu ili govore o njemu, prenose ove podatke što je više moguće riječima samoga Pere Lamyja.

Iako je primio mnoge predivne milosti i povlastice, ovdje se zadržavamo na temi njegove povezanosti s anđelima. Mi privlačimo ove blažene duhove posebno vrlinama čistoće, poniznosti, trezvenosti i ljubavi, a sve od ovih vrlina sjale su u životu Perea Lamyja.

Najviši autoriteti, kao što je kardinal Amette, svjedoci su očeve svetosti. Neki od njegovih prijatelja su čuli kako mu anđeli govore. Sljedeći podatak dao nam je njegov osobni i intimni prijatelj, grof Biver, koji je pisao svojoj ženi.

Kroz dvoja vrata, koja su bila prilično tanka, čuo sam zanimljiv razgovor koji se vodio u svećenikovoj sobi

Grof Biver svjedoči: Čuo sam kako otac Lamy razgovara s anđelima

»19. studenog 1924., u 10:15, bio sam u krevetu u kući oca Lamyja. Ugasio sam svjetlo. Prošle su dvije ili tri minute kada sam kroz dvoja vrata, koja su bila prilično tanka, čuo zanimljiv razgovor koji se vodio u svećenikovoj sobi. Tri su glasa sudjelovala u razgovoru i u tišini noći razlikovali su se jasno. Odmah sam se zainteresirao za ovaj fenomen čiju sam važnost shvatio odmah. Usprkos hladnoći sjeo sam kako bih bolje čuo. Nitko nije došao gore otkada sam ušao u sobu. Stube su tako krhke, a kuća je bila daleko od dobro zvučno izolirane, tako da sam iz svoje sobe mogao čuti i najmanji pokret. Samo dvadeset minuta ranije, kada sam ostavio svećenika na vratima njegove sobe, vidio sam da nema ni jednog drugog stanara.

„Oče, sinoć, nakon što ste mi zaželjeli laku noć, razgovarali ste. Čuo sam i druge glasove. Jesu li to bili anđeli?“ Nasmijao se i odgovorio…

Ponekad je Pere Lamy govorio odrješito i potvrdno. Mogao sam malo razumjeti, ali nisam razumio sve riječi i značenje onoga što je bilo rečeno. Diskrecija mi je branila da se dignem iz kreveta i da slušam na vratima.

Sljedećeg jutra, u petnaest do šest, pridružio sam se Pereu Lamyju dok je silazio niz stube. Na putu u crkvu postavio sam mu pitanje: „Oče, sinoć, nakon što ste mi zaželjeli laku noć, razgovarali ste. Čuo sam i druge glasove. Jesu li to bili anđeli?“ Nasmijao se i odgovorio: „Možda! Oni su večernja utjeha.“

Kao odgovor na daljnja pitanja koja sam mu postavio za vrijeme dana, moj domaćin mi je rekao da su glasovi koje sam čuo bili oni sv. Gabrijela i njegova anđela čuvara.

Nedovoljno se molimo našim anđelima čuvarima. Njihova milost prema nama je velika, i vrlo često se njima ne koristimo dovoljno

Rekao je:

„Ne dajemo anđelima važnost koju zaslužuju; ne molimo se njima dovoljno. Anđeli su jako dirnuti kada im se molimo. Jako je korisno moliti im se.

Nedovoljno se molimo našim anđelima čuvarima. Što za njih činimo? Dajemo im samo djelić molitve na kraju naše večernje molitve; to je sve. Njihova milost prema nama je velika, i vrlo često se njima ne koristimo dovoljno. Oni nas drže za braću u potrebi i jako su nam dobri.

Ne postoji nitko tako odan kao anđeo. Kakvo samo pamćenje ima! Svega se sjeća. Može ti reći što si učinio prije deset godina kao da je bilo jučer. Koliko prijatelja imamo koje ne poznajemo! Mi smo jako mali u usporedbi s njima.“

I tada je još jednostavno govorio o anđelima:

Često noću kad bih bio daleko od kuće, iznenada bih se našao prebačen skoro do pred svoja vrata.

„Naši anđeli čuvari nas često spašavaju od nesreća. Ali što mogu učiniti za nas kada nismo u stanju milosti? Željeli bi nam pomoći, ali ne mogu. Kada odbijemo poštovati Našeg Gospodina, tjeramo od nas Njegove sluge. I koliko nas kršćana ikada zatraži njihovu pomoć i njihovu zaštitu? Mala molitva: Laku noć, moj dobri anđele, i to je sve. Ne utječemo se dovoljno anđelima. Oni su s nama, a mi im se ne obraćamo. Ne uznemiravamo ih onoliko koliko bismo trebali.

Njihova odjeća je bijela, ali ne-zemaljski bijela. Ne mogu je opisati, jer se ne može usporediti sa zemaljskom bjelinom; nježnija je za oko. Ovi sjajni anđeli su omotani svjetlom tako različitim od našega, da u usporedbi sve izgleda tamno. Kada vidite grupu od pedeset, izgubljeni ste od divljenja. Izgledaju odjeveni u zlatne plahte, stalno u pokretu, kao mnogo sunca. Mora biti da prekrasno izgleda na Nebu vidjeti milijune anđela.

Često sam bio potpomognut anđelima kada sam bio umoran i iscrpljen, i bio sam prebačen s jednog mjesta na drugo bez znanja. Samo bih rekao: ‘Bože, umoran sam’.

Često noću kad bih bio daleko od kuće, iznenada bih se našao prebačen skoro do pred svoja vrata.

Običavao sam ići na željezničku stanicu za vrijeme rata i davati oprost vojnicima. To je bilo uvečer na stanici. Bilo je oko dvije stotine vojnika koji su ležali na nosilima ili daskama, a jedan čak na podu. Automobili su dolazili iz Pariza da ih odvedu. Kada sam stigao, uvijek sam molio svog anđela čuvara da izliječi neke od njih. Vidio sam anđela i arkanđela kako ih blagoslivljaju, i nastavio sam. Arkanđeo sv. Gabrijel je bio sa mnom, i moj anđeo čuvar. Dok je bio tamo, mogao sam vidjeti jasno. Prosvjetljavao je svijesti ljudi da se moglo vidjeti.

Kardinal Amette mi je rekao: ‘Dajem vam potpunu slobodu, moj dragi Oče. Znam da nećete učiniti ništa pogrešno.’ Usred tako mnogo tuge i nesreće, imao sam utjehu vidjeti da je arkanđeo bio milostiv vojnicima.

Anđeli su me spasili da me ne ujedu pčele u kapeli. To je bilo prošlog ljeta. Budući da nisam dobro vidio, trebao sam trpjeti mučenja. Zabranili su pčelama da me ujedu.“

*

Ima mnogo događaja koji su se dogodili u životu ovog dobrog starog svećenika.

Trebamo imati jasno na umu ono što nam on govori, posebno da ne dajemo ni ljubav, ni povjerenje koje bismo trebali dati našim dragim anđelima, i anđelima općenito.«

*

Kongregacija Isusa i Marije, koju je osnovao otac Pere Lamy aktivno radi na beatifikaciji o. Lamyja.

Izvor: www.medjugorje-info.com; tekst je objavljen u četvrtom broju časopisa Zlatno pero (1/1999); Book.hr

I vi možete surađivati s nebeskim mnoštvom anđela! Kako, čitajte u knjizi „Svakodnevni anđeli” autorâ Charity Virkler Kayembe i Joea Brocka. Možete ju kupiti ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

VELIKI POPUST! Do 31. prosinca 2019. knjigu možete nabaviti po cijeni od 70 umjesto 100 kuna!
Besplatna dostava za narudžbe iznad 200 kn (više na www.figulus.hr).