O. Gabriele Amorth
Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata ispituje dokument kojim će Sveta Stolica, po želji Benedikta XVI., pozvati biskupe da imenuju dovoljan broj egzorcista u svojim biskupijama. Sam je Benedikt XVI., tijekom susreta na audijenciji s biskupom-egzorcistom mons. Andreom Gemmom, izrazio svoju namjeru za rješavanjem problema sve kroničnijeg nedostatka egzorcista u Italiji i svijetu. Novinar Gianluca Barile o tome je razgovarao s jednim od najpoznatijih talijanskih egzorcista, o. Gabrieleom Amorthom.
P: Dakle, oče Amorth, kakva saznanja imate o dokumentu?
O: Postoji Papina opaska koju već napamet poznajem. Hvala Bogu, biskupi će biti „primorani“ što prije imenovati egzorciste unatoč njihovom skepticizmu…
P: Što određuje ta opaska?
O: Tim će dokumentom Papa izdati naredbu biskupima da imenuju dovoljan broj egzorcista u svojoj biskupiji za oslobađanje osoba zaposjednutih demonom. Nakon godina borbe nas egzorcista, biskupi više neće moći odbiti delegiranje svećenika koji će izgoniti Đavla.
P: Nikad niste poštedjeli kritika one biskupe koji ne prakticiraju egzorcizme i ne imenuju egzorciste…
O: Nego što! Kao egzorcist, a najprije kao svećenik, i dalje imam obvezu ukazivati na grešnu nepomičnost svih onih biskupa – nažalost, njihovog većeg dijela – koji ne osposobljavaju i ne imenuju egzorciste, jer ne vjeruju u postojanje đavla; nikad ga nisu proučavali niti se njime bavili!
„Neki kardinali Svete Rimske Crkve (…), nikad nisu imenovali egzorcista jer ne vjeruju u postojanje đavla“
P: Doista, ako Papa osobno mora intervenirati, znači da je situacija uistinu kritična…
O: Malo je reći kritična! Situacija je tragična! Zamislite samo da, čak neki kardinali Svete Rimske Crkve, koji su pozvani da vode velike biskupije, nikad nisu imenovali egzorcista jer ne vjeruju u postojanje đavla!
P: Oče Amorth, Vaša je optužba teška; na koga točno mislite?
O: Na koga mislim?!? Dovoljno je osvrnuti se oko sebe! U Italiji, primjerice, u Bologni nema egzorcista, u Firenzi jedva možete pronaći jednoga, u Napulju je katastrofa. A sve su to kardinalska sjedišta! Hoćete li da nastavim?
P: Recimo da je, nažalost, dovoljno…
O: Eto. Dakle, kako vidite, potez Svetog Oca, Benedikta XVI., u najmanju je ruku providonosan: On, za razliku od mnogih biskupa i kardinala, itekako vjeruje u postojanje Zloga.
P: Poznato je da ste Vi i Benedikt XVI. imali priliku zajedno produbiti ovo pitanje.
O: Točno. Susreo sam ga tri puta dok je bio Prefekt Kongregacije za nauk vjere, te zajedno sa subraćom egzorcistima kad je izabran za Papu i uvijek nas je ohrabrivao da nastavimo s našom službom.
Laici koji ne djeluju u službi oslobađanja čine smrtni grijeh
P: Sad prelazimo na pitanje uloge laika u službi oslobađanja: mogu li oni istjerivati zloduhe?
O: Naravno da mogu! A ako to ne čine, upadaju u smrtni grijeh!
P: Ipak, ima onih koji tvrde da je moć egzorciziranja pridržana samo svećenicima koji imaju dozvolom biskupa.
O: Dakle, nesporazum se odnosi na pojam egzorcizma. Egzorcizam je sakramental, javna molitva koju može izgovoriti jedino i isključivo svećenik s autoritetom Crkve za izganjanje zloduha. Molitve oslobođenja imaju isti cilj i učinak kao kod egzorcizma, s tim da ih mogu izgovarati i laici. Rješenje je u sredini: neka laici narede zloduhu u Kristovo ime da napusti tijelo opsjednutih, neka pokažu slike i relikvije svetaca kojima su posebno privrženi, neka zazovu pomoć svetaca, Gospin zagovor, polože Raspelo na glavu bolesnika, ali nikad na ruke; samo neka paze da ne izgovaraju rečenicu: „Ja te egzorciziram.“ Neka neprestano ponavljaju: „U Kristovo ime, odlazi, vrati se u pakao, ja te izgonim, nečisti duše!“ Poznajem nebrojene primjere opsjednutih koje su oslobodili laici, a ne egzorcisti, jer su egzorcisti (ne bez krivnje) djelovali bez vjere u postojanje zloduha i bez pouzdanja u Boga. Potom, imamo primjer mnogih svetaca: mislim na sv. Katarinu Sijensku, koja nije bila ni svećenik niti časna sestra, pa je ipak izgonila Đavla iz zaposjednutih. Štoviše, sami su egzorcisti tražili njezinu pomoć jer oni u tome, premda svećenici, nisu uspijevali.
„Ako se ne vjeruje u postojanje Đavla, nemoguće je vjerovati u moć laika da ih izgone“
P: To je suptilna razlika…
O: Ona služi isključivo razlikovanju uloge svećenika i laika; također, stoga što ponavljam, egzorcizmi i molitve oslobođenja imaju isti učinak i može ih se, u biti, smatrati istom stvari. Osobno smatram da je pomoć laika i njihova služba oslobađanja od presudne važnosti. Kako je broj egzorcista oskudan, bez laika u svijetu bi bilo na tisuće opsjednutih više.
P: Oče Amorth, ovaj koji s Vama razgovara bavi se službom oslobađanja više od 13 godina: zašto tolika sumnjičavost prema laicima?
O: Zbog neznanja! Laici su glavna snaga u borbi protiv pakla. Točno je da svećenik egzorcist ima biskupov mandat, ali laici već dvije tisuće godina imaju mandat od Krista, koji je zajamčio najprije dvanaestorici apostola, a potom sedamdeset dvojici učenika; na koncu – svim ljudima: „U moje ime ćete izgoniti zloduhe.“ No, ako se ne vjeruje u postojanje Đavla, nemoguće je vjerovati u moć laika da ih izgone. Stoga mi dopustite da preko kolumne Vašeg časopisa blagoslovim sve laike koji djeluju u službi oslobađanja, a posebno braću iz Karizmatske obnove koja djeluju po cijelome svijetu s odličnim rezultatima.
P: U pogledu Isusa: mnogi teolozi i bibličari, tako reći – „progresivci“, tvrde da su sigurni kako egzorcizmi iz Evanđelja koje je učinio Gospodin nisu pravi egzorcizmi, nego liječenje duševnih bolesti.
O: To je ogromna laž! Sam je Isus dao odgovor kod oslobađanja mladića podno brda Tabor: „Ova se vrsta zloduha može istjerati samo molitvom i postom.“ On sam govori o demonu. Znaju li ti teolozi i bibličari više od Gospodina i nastoje li ga opovrgnuti?
P: Vi ste egzorcist već puno godina: smatrate li da se fenomen opsjednuća povećao ili umanjio?
O: Nedvojbeno, znatno se povećao. Dovoljno je pogledati poluprazne crkve. Za sve je kriv seks, droga, traženje moći, novca, uspjeha, blagostanja – po svaku cijenu. Moja prva misao ide mladima: već su se dragovoljno predali u ruke Sotoni. Više od Crkve vole diskoteke, Marilyna Mansona više nego Krista, umjesto na Euharistijsko slavlje, idu na crne mise, susrete s vračevima i dozivanje pokojnika. Sve te iskrivljene i okultne radnje najprije ih „bace“ u smrtni grijeh, a onda ih se vodi prema đavolskom opsjednuću, s fizičkim i psihičkim posljedicama koje neminovno traju godinama.
O temi egzorcima i sve većoj potrebni za njim razgovarali smo i s p. Paulom Mariom Siglom, austrijskim svećenikom koji djeluje u Rimu, a razgovor možete pročitati ovdje.
Izvor: Cristiani Cattolici
Prevela Jasmina Juroš; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
