Foto: sandsun, Shutterstock
O daj…
O daj da ne previdim kako s prvim zrakama sunca kao kad se smije
kapima kiše kao kad plače
Nebo ljubi Zemlju kao majka svoje čedo,
sretno il’ tužno njeno je najmilije
O daj da ne prečujem zvon crkvenog zvona koje budi najudaljenije predjele čežnje za Tobom
O daj
da srcem u zagrljaj pozovem sve one blizu i one daleko
da se sjatimo za Stolom
pa da se i Zemlja Nebu sretna nasmije
O daj da ne prečujem kako trava, grane, kako biljke dišu
kako rosna zemlja miriše
kako se Zemlja i cvijećem smije
Da ne previdim, o Bože, kako smiruješ vjetrove, oluje
kako ne možeš bez nas, a mi bez Tebe
i kako srce bez Ljubavi zebe
O da ne previdim kako Ti si bliže nama, već mi samima sebi
Nema nepozvanih
Nebo zna
Nebo vidi misli, djela i koliko na Zemlji viri iz žita kukolja
kada se sije, žanje
I da ne previdim kako možemo postati bolji
Da i tisuću puta Ti bi opet umro za nas
samo da Te zavolimo
O daj,
Bože, srcem da progledamo
Da smo tu gdje jesmo i za druge
kao i za sebe
o daj
da svakim pogledom čistim, osmjehom dječjim,
Ispruženom rukom, zagrljajem, oprostom, ramenom u boli vidim
kako Ljubav u nama raste
O daj nam ćutiti radost i bol
I biti, o Bože, djeca – ljudi biti
Jer
Zemlja se moja kao mati najljepše smije…
i pati…
Marina
Za Book.hr priredila A. P.
Ako se želite osjećati kao dio obitelji Kristofora (onih koji donose Krista), možete skenirati kod za mjesečnu ili za godišnju uplatu ‘timarine‘.
Unaprijed zahvaljujemo i želimo iskrenu dobrodošlicu svim novim članovima obitelji (tima) Kristofori.
Podatci za plaćanje nalaze se na ovoj poveznici.
Želim donirati godišnju ‘timarinu’
Podržite naš rad
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
