O cijepljenju voćaka ili divlje i plemenito No, kad se ucijepimo u Gospodina, kad prihvatimo Krista kao Put, Istinu i Život, sve se mijenja! Odjednom je ono od Gospodina jače od divljeg i ti vidiš da je to gorko i da nije dobro i želiš ga se riješiti

Foto: Book.hr

Gledam ja kako susjed iz plave kuće kalemi ili cijepi voćku ispred kuće. Odrezao sve grane na nekom stabalcu, onako do kosti, i u jednu granu uvodi novu granu. Veže spoj izolir trakom. Pitam ja njega što je ovo stabalce na koje kalemi.
„Divlja višnja, to su vam sitni i gorki plodovi.”
„A ovo što nacjepljujete?”
„Marelica, ova nije krupna, ali ima jako slatke plodove.”
„I sad će iz divlje višnje rasti marelica? Samo marelica?”
„Da”, kaže on. „Ovo na što se nacjepljuje zove se podloga. Ovo što se nacjepljuje plemka.”
Uzme voćarski vosak i premaže one grane koje nije kalemio tako da podloga, divlja višnja, ne može rasti dalje.
„To znači da je pitoma voćka jača od divlje.”
„Da”, kaže on…
Pokupi grane koje je odrezao i baci na hrpu koju će kasnije spaliti.
„Onda je plemenito jače od divljeg”, kažem ja.
„Ali”, kaže susjed, „ova divlja stalno pušta iz zemlje, tu dolje, svoje grane pa ja moram stalno rezati…”
„Ali gore raste samo marelica!!!” ja još uvijek u čudu.
„Da”, kaže on…
Zamisli!

Naša je priroda divlja i plodovi joj nisu slatki

Kao kod voćke, tako i kod nas. Kod voćke je podloga divlja i daje gorak plod a ono što je dobro i daje sladak plod zove se plemka ili plemenita, ali je posljedica nečijeg rada, nečije intervencije i to kako za vrijeme prvog kalemljenja, tako i trajni rad ili obrezivanje. I samo uz rad ostaje nova plemenita voćka, inače prevlada ova divlja. Ali ni ova plemenita ne može sama, mora imati podlogu!
Tako je to i s nama.

kad se ucijepimo u Gospodina sve se mijenja!

Naša je priroda divlja i plodovi joj nisu slatki, može se to zvati Istočni grijeh ili sklonost grijehu, ali nas vrlo lako zavede. No, kad se ucijepimo u Gospodina, kad prihvatimo Krista kao Put, Istinu i Život, sve se mijenja! Odjednom je ono od Gospodina jače od divljeg i ti vidiš da je to gorko i da nije dobro i želiš ga se riješiti. Ali divlje ne odustaje. Grijesi su stalno tu oko nas i mame, mi padamo, borimo se… ali ne možemo sami. Mora nam pomoći onaj u kog smo se ucijepili. A opet to ucijepljeno u nas, to dobro, ne može živjeti bez podloge…

Je li to već negdje rečeno? Naravno, u Bibliji. Krist je rekao da vinogradar obrezuje, čisti da loza više ploda donese, a ono što nije ucijepljeno u trs u peć baca…

Evanđelje po Ivanu, 15 1-6 Trs i loza

 »Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne stanete u meni. Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore.

Za Book.hr napisala Sanja Nikčević

Priredila A. P.

Podržite naš rad