Josip Lončar

NIŠTA NEVAŽNO

O čemu sam razmišljao pred smrću U vrijeme kad mnogi umiru „prije reda“, pametno je malo zastati i, prije nego što se nađemo u takvoj situaciji, zapitati se što bismo promijenili kad bismo preživjeli.

O čemu sam razmišljao pred smrću

Foto: Shutterstock


Razmišljajmo o dočeku

Mnogi su, poput mene, preboljeli teži oblik korone no još uvijek imaju određene teže nuspojave i još su uvijek u opasnosti da iznenada umru. Sasvim je normalno da, poučeni iskustvom bliske smrti, želimo što bolje iskoristiti preostalo nam vrijeme. Vjerujem da će svi oni koji su imali takvo iskustvo gledati da što više kvalitetnog vremena provedu s obitelji i prijateljima. Neki će, poput mene, napraviti što bolju životnu ispovijed – za svaki slučaj. J Neki će pokušati pronaći način na koji će se moći više svidjeti Bogu, način na koji će lakše do raja. Samo će oni koji još nisu pročitali ovaj članak pasti u depresiju. J

Među svim onim što sam u ovome periodu unaprijedio u svojem molitvenom životu, svakako bih htio istaknuti…

Među svim onim što sam u ovome periodu unaprijedio u svojem molitvenom životu, svakako bih htio istaknuti molitvenu listu. Mi, koji sami sebe smatramo kakvim-takvim vjernicima, trebali bismo se od nevjernika prvenstveno razlikovati po tome što vjerujemo da Bog uslišava molitve. No, ako  vjerujemo da nas Bog uslišava kad molimo za nečije vremenite ili duhovne probleme, kad molimo za potrebite ovdje i za one u Čistilištu, neminovno dolazimo do toga da se zapitamo za koliko bismo onda ljudi trebali moliti, kako bi trebala izgledati naša molitvena lista.

Ja sam svoju listu sastavio tako da sam posložio određene grupe prioriteta. Tako molim za: sve svećenike koje sam ikad upoznao (nećete vjerovati koliko ih ima), za biskupe, za užu i širu obitelj (i njih ima poprilično), za sve moje sadašnje i bivše Kristoforce i njihove obitelji, za moje dobročinitelje i njihove obitelji, za sve one koje bih mogao svrstati pod neprijatelje (nema ih mnogo), za moje prijatelje i poznanike (njih ima najviše i većinu njih sam pronašao u adresaru mobitela), za bolesnike koje poznajem i koji su me zamolili da za njih molim. Listu nastavljam sa svima onima za koje znam da sam ih ikad povrijedio, posebno za sve one s kojima sam zajedno griješio te za duše u Čistilištu (pokušavam se sjetiti svih koje sam ikad poznavao i već ih se je nakupio popriličan broj). Na kraju liste molim za svećenička i redovnička zvanja, predsjednike određenih država, za obraćenje i blagoslov pojedinih država te za obraćenje Europe. Kad sam u formi, završavam moleći za zatvorenike, bolesnike, obitelji u krizi, napuštenu, bolesnu, gladnu i zlostavljanu djecu i starce…

Vjerujem da će mi biti silna radost kad se jednog dana nađem s njima, a posebno ću se radovati onima za koje znam da nitko za njih ne moli…

Svaka od tih grupa ljudi na neki mi je način posebno važna. Spomenut ću samo duše u Čistilištu. Molim za njih jer znam da im je molitva silno potrebna i da i oni mole za mene. Vjerujem da će mi biti silna radost kad se jednog dana nađem s njima, a posebno ću se radovati onima za koje znam da nitko za njih ne moli, s kojima ni na koji način nisam bio povezan i za koje molim samo zato jer mi ih je žao.

Malo podugačka lista

Zanimljivo je da svakog dana moja lista postaje sve dulja i dulja, baš kao što i moje zadovoljstvo zbog toga postaje sve veće. Zaista je vrhunski gušt moliti za one kojima je molitva itekako potrebna. Ako u tome ustrajem, sigurno ću imati lijep ispraćaj i još ljepši doček i to zato što će na ispraćaju i dočeku biti mnoštvo onih s kojima sam se svakodnevno u molitvi družio.

Kako molim? Bog mi je stavio na srce da…

Netko će se možda pitati koliko mi je vremena potrebno da se u molitvi sjetim svih tih, za sada, nešto više od šestotinjak osoba. Pa, otprilike sat vremena manje druženja s televizorom. Kako molim? Bog mi je stavio na srce da se prvo za sve njih zahvalim, da se zahvalim za privilegij da ih mogu zastupati pred Kraljem kraljeva i Gospodarom gospodara. Zatim se generalno za njih pomolim, a onda, čitajući njihova imena, svakoj osobi posvetim toliko vremena koliko mi je potrebno da je se dobro sjetim, da si zamislim njezin lik. Za neke osobe, za koje znam u kakvoj su potrebi, još se posebno pomolim.

Nakon određenog vremena većinu njih zapamtim, tako da ih se lako mogu sjetiti u crkvi za vrijeme Mise ili u nekim drugim molitvama. Tako, primjerice, slušajući nedjeljom ujutro zatvorenih očiju Brigitine molitve, u najduljoj verziji, u misli mi dođu gotovo sve te osobe. Naravno da to nije moguće bez malo „poguranca“ od Duha Svetoga.

Bilo je trenutaka kad sam se pitao koliko zapravo ima smisla samo se nekoga na trenutak sjetiti u molitvi. Nisam dugo čekao na odgovor

U početku sam imao strahovit otpor i nije mi se dalo moliti za sve te ljude, no kako sam ustrajao, primijetio sam da me ta molitva sve više ispunjava i daje mom životu dublji smisao. Bilo je trenutaka kad sam se pitao koliko zapravo ima smisla samo se nekoga na trenutak sjetiti u molitvi. Nisam dugo čekao na odgovor. Duh Sveti me je podsjetio na apostola Pavla koji je upravo tako molio. Pogledajmo kako se je obraćao pojedinim crkvama koje je osnovao:

Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama  spominjući se vaše djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane nade u Gospodinu našem Isusu Kristu, pred Bogom i Ocem našim. (1 Sol 1,2-3)

I kao što je apostol volio reći, ne pišem ovo kako bih se hvalio nego kako bih nekoga potaknuo da razmisli bi li molitvena lista i njegovu životu mogla dati dublji smisao.

Josip Lončar; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh