Foto: thesestonewalls.com
Pila je 170 litara vode dnevno
Godine 1945. Lucia Bellodi se razboljela od posebnog oblika dijabetesa te su je razni liječnici bezuspješno liječili sedam godina, najprije u bolnici u Mirandoli, zatim u sanatoriju u Gaiatu, u sanatoriju u Sondriju, u sanatoriju u Modeni, da bi je na kraju – jer je njezina bolest proglašena neizlječivom, a ona sâma nije imala financijskih mogućnosti za daljnje liječenje – odveli u hospicij u Modeni radi palijativnog liječenja.
Tijekom svih tih sedam godina Luciju su liječili uz pomoć tada najmodernijih lijekova, ali njezino se stanje stalno pogoršavalo. Njezina je bolest bila otporna na svaku vrstu lijekova.
Patila je i od žestokih glavobolja, ali najgora je bila stalna i neugasiva žeđ koja ju je mučila te na kraju dovela do toga da je pila 170 litara vode dnevno. Ako jedan dan ne bi popila tu količinu vode, njezin bi jezik toliko natekao da nije više mogao ni stati u usta, i povraćala bi krv. (…)
Svakih 15 dana kod Lucije su nastupale krize praćene jakim bolovima u glavi te povišenom temperaturom. Profesori koji su je liječili bili su jako zabrinuti jer su strahovali da bi prilikom neke od tih kriza mogla umrijeti. (…)
„Oče, dođi po mene“
Njezino je stanje svakim danom bilo sve lošije. Silovite su se krize ponavljale sve češće (…) Lucia je gajila veliku pobožnost prema Padre Piju za kojega je čula još u svojim prvim bolesničkim danima.
Često mu se obraćala u svojim molitvama, ali nikada nije zatražila od njega milost iscjeljenja. Tražila je samo da joj pomogne podnositi bolest, ili smrt koja bi je oslobodila patnji.
Na Tijelovo 1952. godine Lucia (tada je imala nešto više od 20 godina) je jednoj časnoj sestri rekla da bi željela nazočiti svetoj misi. Želja joj je bila ispunjena no, nakon ispovijedi, zahvatila ju je jedna od kriza, koja se nije smirila cijelo jutro sve do dva sata poslijepodne.
Kako se bol pojačavala Lucia je dozivala Padre Pija: „Oče, pomozi mi, dođi i uzmi me, ja ovo ne mogu više podnijeti”. Čak su i oni koji su joj pomagali, molili Gospodina da oslobodi sirotu djevojku njezinih patnji.
Tog jutra u deset sati Lucia je vidjela kako uz podnožje njezina kreveta stoji redovnik – gledao je u nju mračnim pogledom, kojim kao da joj je htio uputiti svoj prijekor, ali nije ništa rekao.
„Odakle taj ugodan miris?“
Oko dva popodne, na vrhuncu krize, kada su svi pomislili da taj put neće preživjeti, Lucia je zaspala. No prije negoli je usnula, Lucia je osjetila snažan miris ljubičica i imala je samo još toliko snage da je mogla zapitati: „Odakle potječe taj ugodan miris?”
Dok je spavala, zubi su joj bili čvrsto stisnuti, tako da u ustima nije mogla držati cjevčicu koja joj je omogućavala piti i tijekom sna. Časna sestra i medicinska sestra, koje su je njegovale, pokušavale su je probuditi pljuskajući je po obrazima, strahujući da bi moglo doći do krvarenja.
Odjednom, Lucia je u snu začula glas koji joj je govorio: „Ustani, ozdravila si. Večeras ili sutra dođi k meni u San Giovanni Rotondo”. Djevojka se naglo probudila, uspravila se u krevetu i počela vikati da je ozdravila i da želi ustati.
Liječnici i ostali koji su bili u sobi pomisliše da je od bolova poludjela, ali Lucia im reče da joj se u snu javio Padre Pio i rekao joj da je ozdravila. Lucia je ustala, sišla bolničkim stubištem bezbrižna i sigurna, i pridružila se tijelovskoj procesiji, kao da nikada nije bila bolesna.
Sutradan je željela otići u San Giovanni Rotondo, no liječnici su je spriječili jer su smatrali da ne bi mogla izdržati dugo putovanje. Tri dana kasnije Lucia je ipak otputovala u San Giovanni Rotondo i zahvalila Padre Piju.
Nakon nekoliko dana boravka u San Giovanni Rotondu djevojka se vratila u svoj dom u Modeni. Njezini su je liječnici ponovno pregledali i izvršili sve moguće kontrole i analize te utvrdili da od njezine bolesti nije ostalo ni traga.
Nakon što su liječnici potvrdili da je tajanstveno ozdravila, (…) rekli su joj i da nikada neće moći imati djecu. Ali ona se, s pouzdanjem u pomoć Padre Pija, godine 1961. udala te potom rodila dvije kćeri. (…)
U znak zahvalnosti za ozdravljenje dobiveno od Padre Pija Lucia je počela raditi u jednoj bolnici kako bi mogla pružati njegu i utjehu bolesnima.
Duhovno dijete Padre Pija
Izuzetno je ono što je sv. Padre Pio obećao svima koji će mu se utjecati kao duhovna djeca…
„Molit ću Gospodina da mi dopusti ostati na vratima raja, a ja neću ući sve dok u nj ne uđe i posljednje moje duhovno dijete.”
„Jednom kad preuzmem dušu, ja uzimam i cijelu njezinu obitelj kao svoju duhovnu djecu.”
Ulomak iz knjige „Padre Pio – čudesni život”. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
