Niti jedan čovjek nije Mesija tvoje samoće „Ne bih želio sada ulaziti u nekakvu duboku psihoanalizu. Ali postoje neki znakovi po kojima možeš prepoznati da s tvojom ljubavi prema Bogu, prema drugom čovjeku, prema samom sebi nešto stvarno nije u redu. Niti jedan čovjek nije Mesija tvoje samoće. Znam da ne želiš postati svjestan toga, lakše ti je uvjeravati sebe da je situacija drugačija.“

Foto: Shutterstock

Idemo prema idealima. Tražimo nekoga tko bi imao ovakvu mješavinu vrlina: Brad Pitt s dobrotom svetog Nikole i sa snagom vojnika, koji će se svakog dana truditi da nas osvoji kao alpinist planinske vrhove, koji će doći na poziv kao sluga, koji će biti domišljat kao telepat, koji će nam donositi zajutrak u krevet kao sobarica, a poslije toga će iskočiti kroz prozor kao Batman, da bi poletio na posao i zaradio dragi novac – koji će, naravno, potrošiti na darove za nas. Koji će bez prestanka misliti samo o nama i neće ništa zaboraviti… Mislite da takve idealne iluzije imaju samo žene? Ništa slično! Muškarci se također gube u takvim maštanjima i traže idealnu ženu, koja bi im istodobno bila i majka. I kći također. Ponekada i sestra, i prijateljica, a i ljubavnica, naravno. Nemamo pojma na kraju kakva ona mora biti. Ona također to ne zna i od jutra do večeri ne misli samo o tome kakvu će haljinu obući, ali ni o tome koju ulogu mora glumiti upravo sada… Ponekad mora biti tako otuđena da bi uopće mogla voljeti samu sebe. Idealna žena mora biti lijepa kao boginja, mora imati mili glas, koji će se kao melodija uvijek uključivati kad se on vrati kući s posla – i mora imati grudi! Grudi majke koja doji, koje će on moći sisati, grudi koje su uvijek u formi, sve do kasne mirovine! Obično veoma praktične osobe, koje se dobro snalaze u ekonomskoj i političkoj stvarnosti, u svojim bajkovitim maštanjima traže ideale koji će ih izbaviti od fobije izgubljenosti u velikom gradu.

Često takva djeca imaju bulimiju ili anoreksiju, jer podsvjesno osjećaju da je to jedini prostor u kojem mogu imati slobodu. I na taj način šalju poruku roditeljima da su gladni ili prejedeni

Jolande Jacobi piše: „To će često biti intelektualac s visokom kulturom ponašanja koji upada u mrežu razvratnice, jer je njegova ženska, osjećajna strana potpuno nerazvijena, ili žena, zbog potpuno nerazumljivih razloga, pada u mrežu ženskara ili prevaranta i ne može izići iz toga.“ Takva opasnost od slavljenja čovjeka prijeti također i roditeljima koji idealno gledaju na dijete, od kojeg očekuju da će ispuniti njihove osobne ambicije, snove i potrebe. Uistinu gledano, oni uopće ne vole to dijete, nego vole to što im to dijete daje, vole satisfakciju koja proizlazi iz djeteta. Često takva djeca imaju bulimiju ili anoreksiju, jer podsvjesno osjećaju da je to jedini prostor u kojem mogu imati slobodu. I na taj način šalju poruku roditeljima da su gladni ili prejedeni! Gladni osjećaja, prejedeni pritiska, očekivanja, prijetnja, opkoljeni od svih tih manipulacijskih tehnika koje ih trebaju odvesti do uspjeha. Slušaju od svojih roditelja različite ucjene: „Ne mogu vjerovati da si takav samoljubac! Misliš samo o sebi, nije te briga za moja očekivanja!“ Ili: „Uistinu sam mislio da si drugačija, razočaran sam tobom, bit ćeš glupa ako ne učiniš to što ti savjetujem!“ Ili: „Ako to napraviš, ja ću sigurno završiti u bolnici!“ Ili: „Nisi više moje dijete, jer se moje dijete ne bi ponašalo na takav način!“ Ili: „Nemoj odlaziti, jer će moj život izgubiti smisao.“ Ili: „Kako mi možeš to napraviti poslije svega što sam učinio za tebe?“ Je li to ljubav? Ljubav nije iskorištavanje drugih za ispunjavanje svojih savršenih snova. Takva ljubav uopće nije ljubav, nego samo parazitiranje – i možda bi trebala biti predmet ispovijedi. Ako si među tim citatima vidio nešto iz vlastitih misli i iskustava, onda bi možda bilo vrijedno otići na ispovijed i ispovjediti se zbog neformalnih grijeha, ali zato puno važnijih nego to da „dva puta u ovom mjesecu nisi izmolio Krunicu“ i „jednom si spomenuo Isusovo ime uzalud“. Istina je takva da nikada nećemo uspjeti zadovoljiti sebe uzajamno. Jer ako je Bog i u stanju biti čovječan u svojoj ljubavi, ipak nijedan čovjek nije u stanju biti božanstven u svojoj ljubavi.

Niti jedan čovjek nije Mesija tvoje samoće. Znam da ne želiš postati svjestan toga, lakše ti je uvjeravati sebe da je situacija drugačija

Ne bih želio sada ulaziti u nekakvu duboku psihoanalizu. Ali postoje neki znakovi po kojima možeš prepoznati da s tvojom ljubavi prema Bogu, prema drugom čovjeku, prema samom sebi nešto stvarno nije u redu. Niti jedan čovjek nije Mesija tvoje samoće. Znam da ne želiš postati svjestan toga, lakše ti je uvjeravati sebe da je situacija drugačija. Ali istina je takva da niti jedan čovjek neće živjeti po tvojim zapovijedima. I niti jedan čovjek ti ne smije postavljati očekivanja koja čine od tvojih osjećaja idolopoklonike te osobe. Ako ipak ne postoji čovjek koji bi bio u stanju zadovoljiti nas u punini, onda zbog čega imamo takve želje? Je li se Netko, kad nas je stvarao, želio s nama narugati? (…)

Nastavak teksta možete pročitati u knjizi „Od Duha do uha“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.