Foto: Aleteia
Bog se čudesno proslavio u obitelji Trujillo Luna iz malog kolumbijskog gradića. Héctor Gabriel, Teófilo María, Miguel Ángel i Jesús David Trujillo Luna osjetili su da je svećenstvo njihov poziv i odvažno krenuli tim putem.
„Duh Sveti nas je pozvao i mi smo se odazvali“
„Odlasci na misu, uključenost u župne aktivnosti, obiteljsko obrazovanje i duhovne pouke našeg oca Lisandra, utjecali su na našu odluku da kao svećenici služimo drugima”, rekao je Héctor Gabriel, najstariji od četvorice braće. Miguel Ángel kaže da je osim njihova oca, na njih utjecala i majka Lolita, ali nikada im nije zapovijedala da odlaze na misu ili da budu ministranti u župi u Guadalupeu, malenom gradu na jugu Kolumbije.
Iako se Héctor i Miguel ne sjećaju točnog trenutka u kojem su osjetili Božji poziv, kažu da je to bio neprimjetan proces koji ih je kroz životne odluke doveo do sjemeništa, a kasnije i do toga da se zarede. Unatoč poteškoćama i iskušenjima, nikada nisu požalili što su se odlučili na to. Teófilo María, koji živi u SAD-u, rekao je u intervjuu za časopis Shalom: „Duh Sveti nas je pozvao i mi smo se odazvali.“
Prvi svećenik nakon 100 godina u Guadalupeu
Braća priznaju da je njihovoj „svećeničkoj obitelji“ pridonijela i atmosfera malog gradića u kojem je 70-ih i 80-ih godina fra Juan Ángel Ortiz promovirao svećenički poziv više od bilo kojeg župnika do tada. U intervjuu za portal Aleteia rekli su da je svećenik Ortiz bio toliko uporan da je Guadalupe, gradić od 15 tisuća ljudi, nakon stotinu godina ponovno dobio svog svećenika. U biskupiji regije Garzón, kako kažu, ima nekoliko slučajeva u kojima su neki članovi obitelji, braća ili bliski rođaci – svećenici. No, nikada u ovolikom broju kao što je slučaj s obitelji Trujillo Luna.
Kako su uspjeli ostati u službi 31, 29, 28 i 20 godina? Njihovi su odgovori vrlo jednostavni. Héctor Gabriel, zaređen 1987. godine, kaže da sve duguje svojoj vjeri, potpori svoga duhovnika i zdravom svećeničkom okruženju u kojem je živio. Miguel Ángel, zaređen 1988. godine, potvrđuje da je Božji poziv stalan i da nije imao sumnji, čak je rekao i da bi, kada bi se opet rodio, ponovno izabrao taj put. Teófilo María, koji je svoj svećenički život započeo 1989., smatra da se sve temelji na „Gospodinovu neprekidnu pozivu na obraćenje i svetost“.
Četvorica svećenika već dugi niz godina ne žive u istom mjestu. Héctor Gabriel je vikar svoje biskupije, te je bio župnik u katedrali u Garzónu. Miguel Ángel živi u Pitalitu, gdje je župnik u crkvi San Antonio. Teófilo María započeo je svoj svećenički život s kapucinima, te sada služi u župi Santa María Magdalena u Charlestonu (Južna Karolina). Najmlađi od njih, Jesús David, napreduje u pastoralnim zadacima u župi San José u Georgiji.
Zajednički poziv – širiti dobrotu
Unatoč udaljenosti, jednom godišnje se sastaju s ostalom braćom kako bi u miru razgovarali, kao što su to činili u djetinjstvu kada nitko od njih nije mislio da će odabrati duhovni poziv. Tada prepričavaju anegdote, pjevaju, druže se sa svojim školskim prijateljima i slave euharistijsku službu. Osim toga, priliku koriste i da vide svoje roditelje, Lisandra i Lolitu, koji sada imaju 101 i 79 godina. Obitelj Trujillo Luna, poput mnogih katolika, osjeća duboku bol zbog seksualnih skandala koji su se posljednjih godina zadesili Crkvu. Međutim, oni vjeruju da ti događaji ne bi trebali obeshrabriti one koji žele postati svećenicima.
Miguel Ángel, govoreći u ime svoje braće, smatra da „ako mlada osoba osjeća Božji poziv, ne treba se bojati, jer je to zvanje poput učitelja ili novinara, koji također pokušavaju širiti dobrotu“.
Izvor: Aleteia
Prijevod: Medjugorje-info.com
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
