Netko tko živi nesvjestan svoje tame, boji se svjetla koje razotkriva mrak Ivan Krstitelj je prvi koji je u pustinji otkrio Duha Svetog

Foto: Sidney de Almeida, Shutterstock

Ivan Krstitelj posljednja je osoba Starog zavjeta. Posljednji s kojim je završio naraštaj koji je živio podalje od Boga, u svijetu opustošenu grijehom. Posljednji koji je zatekao svijet kao pustinju bez Boga i prvi koji je u pustinji otkrio Duha Svetog. O njemu se u Svetom pismu govori da je „rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svog javnog nastupa pred Izraelom.“

U pustinji slabosti čovjekov duh se osnažuje

Čovjekov duh snaži se u pustinji slabosti. Čovjek sluša Boga jer je poput otoka, pomalja se iz oceana utopijskih žudnji, sa svih strana okružen valovima kušnja, ali im ne podliježe. „Čujte me, otoci, slušajte pomno, narodi daleki! Jahve me pozvao od krila materina, od utrobe majke moje spomenuo se moga imena.“ (Iz 49, 1) Sama pustinja može biti mjesto spasenja, kao što je to otok za brodolomca koji se spašava s tonućeg razbijenog broda svijeta. Mnogi bi smrknuta lica mogli reći: „Moj je život pustinja“, ali možda je upravo ta pustinja njihov otok spasenja? Možda ih je sav taj kaos koji su izgubili natjerao da se duboko zamisle nad sobom?

Ivan živi u čamotinji duha jer ga još ništa u domeni duha ne priječi; živi u čamotinji svojih misli jer nijedna misao nije važnija od misli o Bogu; u pustinji osjećaja, ne bi li napravio mjesta za spoznaju Božje ljubavi u materijalnoj pustoši, odbacivši od sebe mnoštvo stvari koje su mu smetale da vidi Svevišnjega. U svim stvarnostima koje ljudi deificiraju, on vidi samo pustoš. Ali pustinja je idealan prostor, jer u njoj nema više ničega što bi moglo zaklanjati onoga koji je punina – Boga. Paradoks je pustinje u tome što je uistinu jedino ona u mogućnosti smjestiti puninu Božje prisutnosti, jer se Bog ne predaje u dijelovima, nego samo u cijelosti, ne podnoseći uza se nikoga i ništa.

Oduvijek sam zadivljen Ivanovom neustrašivošću

I još nešto. Oduvijek sam zadivljen Ivanovom neustrašivošću. Zavidio sam mu na hrabrosti koju je pokazivao nikada ne prezajući od toga da govori samo istinu, bez obzira na posljedice. Meni je, kao čovjeku koji je toliko godina proveo sam pretvarajući se da je nešto drugo, iz straha da me ljude ne prihvate, oduvijek bio nedostižan uzor (…)

O čemu je maštao? Čime se igrao? Kako je provodio vrijeme u toj pustari?

Napuštanje drugih ili napuštenost od drugih. Pustinja je uništeno mjesto – dakle uništenje, ma kakvo ono bilo, proizvodi osjećaj pustoši. Oduvijek me zanimalo koje je pravo značenje tih riječi, da je tako mali dječak živio u pustinji. Znači li to da je živio daleko od ljudi ili također daleko od svojih roditelja? Da je bio dijete koje se odgajalo bez roditelja, bez prijatelja i prijateljica, bez bilo kakva odnosa s bilo kim? Morao je biti veoma tužan jer je od najmanjih nogu cijele dane provodio posve sam. Između njega i njegovih roditelja, koji su bili puno stariji od njega, sigurno također nije bilo prisnije veze. Dijete koje su roditelji dobili u poznim godinama osjeća prevelik razmak između sebe i njih da bi se ugodno osjećalo. O čemu je maštao? Čime se igrao? Kako je provodio vrijeme u toj pustari? Ne znamo. Jedino što znamo jest da ga je ta situacija od najmanjih nogu otvorila djelovanju Duha Svetoga. Ivan Krstitelj čovjek je koji je od početka do kraja ispunjen Duhom Svetim; da bi se postalo tako ispunjenim, moramo se predati, a ne kapitulirati. Pokazujući srčanost i poniznost, prepustiti se djelovanju, priznati da život može protjecati prema zamislima Najvećeg Arhitekta, koji pustinju čini ispunjenom.

(…)

U pustinji ništa ne zaklanja sunce, čovjek je izložen njegovu svjetlu i vrućini, preplanuo je i pocrnio – od sunca nam pocrni koža. Više ne možemo skriti činjenicu da u sebi nosimo tamu – to je sljedeći paradoks. Netko tko živi nesvjestan svoje tame, boji se svjetla koje razotkriva mrak. Sunce je pak simbol Boga. Isus je na gori Tabor isijavao svojom pojavom poput sunca!

Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.

Iz knjige „Valovi milosti“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete kupiti ovdje.

Ako se želite osjećati kao dio obitelji Kristofora (onih koji donose Krista), možete skenirati kod za mjesečnu ili za godišnju uplatu ‘timarine‘.

Unaprijed zahvaljujemo i želimo iskrenu dobrodošlicu svim novim članovima obitelji (tima) Kristofori.

Podržite naš rad

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.