Nemoj dozvoliti da ti posuda kojom grabiš Život vječito ostaje (polu)prazna Dokle god nismo vjerni, zahvalni, zadovoljni, radosni ondje gdje se nalazimo – zasigurno to nećemo biti ni ondje kamo mislimo da želimo stići

Foto: Unsplash,  Roxxie Blackham

Ovdje gdje si sada – samo ovdje i sada – dokazuješ Bogu svoju vjernost.
Rast u krepostima i sazrijevanje u zrele kršćane, povjerenja vrijedne Isusove učenike, ima nekoliko skliskih područja. Njihova je osobitost ta da ih je često gotovo nemoguće zaobići i izbjeći da nas „hiti u tur“. A često je još teže pronaći dobar oslonac da se uspravimo i nadiđemo pad koji nas je snašao.

Uspoređivanje

Jedno od tih područja je – uspoređivanje. Uspoređivanje sebe s drugima, svog „napretka“, „uspjeha“ s tuđima, svoje faze života s tuđim fazama života, travu u svom dvorištu s travom (često umjetnom) u susjedovu dvorištu… Poskliznemo se, zalegnemo u baru besplodnog propitkivanja svog (običnog, bezveznog, tužnog, …) života i to propitkivanje (što i je svrha postojanja đavlovih „klizišta“) uspnemo do nebeskog trona gdje stoluje Onaj koji je (naravno) odgovoran za situaciju u kojoj se naš život nalazi.

Izraelci su 40 godina putovali pustinjom do Obećane zemlje. Znate li da se ta udaljenost koju su prevaljivali mogla prehodati za 11 dana?!

Zanimljivo je da bismo se iz te baruštine mogli istog časa uspraviti kad bismo se usudili svoj život u tom trenutku napasti usporediti sa sudbinama onih koji se ne nalaze u (po nama) boljoj situaciji, već s onima u mnogo težoj (a koji, često, tu svoju tešku situaciju nose Kristoliko – dok se mi ne libimo zamahnuti prstom prema Nebu).
Čuju se osjećaji i stanja poput frustracije, zbunjenosti, ljutnje, tuge, straha… Što sve jest normalno i u redu je priznati samome sebi kako se osjećamo – ali raspakirati u tome kofere i prkosno čekati u tom stanju da Bog promijeni našu situaciju nažalost može samo produžiti mukotrpni proces u kojemu se nalazimo.
Izraelci su 40 godina putovali pustinjom do Obećane zemlje. Znate li da se ta udaljenost koju su prevaljivali mogla prehodati za 11 dana?! Ali neposluh, nepoučljivost, nevjera, nepovjerenje, kukanje i prigovaranje, nezadovoljstvo – tvrda šija! – tog naroda uzrokovala je da se 40 godina vrte u krug oko iste planine!

Zato kad pomislim da bih (poput Jakova koji se s Gospodinom hrvao) prkosom i buntom mogla nešto „dobiti“ od Gospodina, jako dobro razmislim ponovo… Hoće li me to posvetiti? Neće. Jako dobro znamo od koga dolaze razdori i pobuna protiv Božje volje.

>>>Savršena mama s bazena; lekcija svim ženama koje se uspoređuju 

Ponekad možemo biti beskrajno tužni zbog svoje situacije dok čeznemo za „Obećanom zemljom“ – ali trebamo znati da ni ta zemlja nije bila baš ono što se činila… Tako je isto doslovno sa SVIME za čime možemo čeznuti.

U tridesetnici sv. Josipu dok molim(o) za svoj budući dom, u srce mi je došla spoznaja da ne mogu moliti ni izmoliti novi dom dok svim srcem ne budem zahvalna na ovom koji imam i koji mi je Gospodin u svojoj ljubavi već providio

Na kraju se sve svede na to da norme i pravila po kojima ravnamo svoj život jednostavno nisu smisao kršćaninova poziva. Jedini je smisao živjeti svoj život onako kako nas je Krist učio (jer zašto je inače dolazio na svijet?). To je ideal kojemu trebamo težiti nakon što se izvučemo iz skloništa u koje smo se zavukli kako bismo sačuvali svoj život. Isus nam je na križu pokazao da nam je sutrpjeti s Njime – ako uistinu želimo biti njegovi učenici, ako ga uistinu volimo. Drugoga puta nema. Otac Gabrić je rekao da bi ga, da ga je bilo, Gospodin svakako izabrao naspram puta kojim je otišao…

U tridesetnici sv. Josipu dok molim(o) za svoj budući dom, u srce mi je došla spoznaja da ne mogu moliti ni izmoliti novi dom dok svim srcem ne budem zahvalna na ovom koji imam i koji mi je Gospodin u svojoj ljubavi već providio. Bez sumnje je to bio poticaj sv. Josipa koji je sigurno bio svetac zadovoljan svime što je primao od Gospodina. Svetac koji je uvijek bio vjeran ovdje i sada (kao i Marija i drugi sveci…).
Dokle god nismo vjerni, zahvalni, zadovoljni, radosni ondje gdje se nalazimo – zasigurno to nećemo biti ni ondje kamo mislimo da želimo stići.
Reci svom srcu da Gospod zna što će s njim – i slušaj to srce.
Nemoj dozvoliti da ti posuda kojom grabiš Život vječito ostaje (polu)prazna.

Debora Jo; Book.hr