Foto: Shutterstock
Prvo pravilo: ako si se koji put zabavljao, to ne znači da od života možeš očekivati samo zabavu
Zadovoljstvo je poput ljepote: uvjetovano je kontrastom. Žena koja želi pokazati svoju crnu baršunastu haljinu neće, ako je pametna, stati ispred crnog zastora, nego ispred bijele pozadine. Ona treba kontrast. Vatromet nas ne bi zadivio kad bi u pozadini buktala vatra ili sijalo sunce. Vatromet traži tamu. Ljiljani su posebno lijepi zato što njihove latice blistaju, začudo, iznad mutnih baruština. Kontrast nam je potreban da bismo mogli jasno vidjeti.
Isto tako je i sa zadovoljstvom i uživanjem. Najbolje ga možemo iskusiti ako nam dođe kao poslastica, u kontrastu s iskustvom koje nije nimalo ugodno. Potpuno ćemo pogriješiti ako se želimo zabavljati svaku večer. Nitko se ne bi veselio božićnomu ručku da je svaki dan za ručak purica. Stara godina ne bi bila zanimljiva da je svake ponoći vatromet.
Zabava proizlazi iz kontrasta, kao i uživanje u smiješnoj situaciji. Naše uživanje života postaje sve veće ako slijedimo duhovni nalog da se stalno mrtvimo i čega odričemo. Takva praksa čuva nas od zamorenosti životom i daje nam zadovoljstvo i radost u životu. Žice našeg života ne bi se trebale opustiti i olabaviti sve dok ne prestanu davati zvuk. Moramo ih stalno napinjati da bi zadržale svoju harmoniju.
Drugo pravilo: uživanje se pojačava i pospješuje ako smo proživjeli trenutak patnje ili boli
To nam pravilo pomaže da naše zasluženo uživanje potraje cijeli život. Da bismo to polučili, moramo se truditi u onome što radimo sve dok ne postignemo dobru kondiciju. Uživamo u planinarenju tek nakon što smo prevladali početni umor. Posao nam postaje zabavan tek nakon što smo izdržali prvi impuls da ga napustimo.
Na isti način brakovi postaju stabilniji nakon što se rasprše iluzije po završetku medenog mjeseca. Velika je vrijednost bračnog zavjeta u očuvanju braka i nakon prve svađe. On čuva bračni par za njegovih prvih nesuglasica, sve dok ne postignu dobru kondiciju u zajedničkom životu i tako dožive sreću. Bračna sreća, kao i svaka istinska sreća, rađa se iz neke vrste patnje. I kao što moramo razbiti orah da bismo došli do ukusna ploda, tako je i u duhovnom životu – jedini put za osvajanje krune vodi preko križa.
Treće pravilo: zadovoljstvo je „nusproizvod“ i nije svrha samo po sebi
Sreća treba biti naša djeveruša, a ne mladenka. Mnogi ljudi griješe što si za cilj postavljaju sreću. Oni zaboravljaju da sreća dolazi samo kao rezultat ispunjenja neke dužnosti ili poslušnosti zakonu – jer čovjek je stvoren da poštuje zakone svoje prirode, kao što neminovno mora poštovati zakon gravitacije. Dječak uživa u sladoledu jer ispunjava jednu od temeljnih ljudskih potreba: jedenje. Ali ako pojede više sladoleda nego što njegovo tijelo može podnijeti, više neće u tome uživati, već će osjetiti bol u trbuhu. Tražiti zadovoljstvo mimo prirodnih zakona, znači ne postići ga.
Dolazi li zadovoljstvo na početku ili na kraju? Dva su moguća odgovara na to pitanje: kršćanski i poganski. Kršćani kažu: „Počnite postom, a završite gozbom i uistinu ćete ju okusiti.“ Pogani kažu: „Počnite gozbom i završite jutarnjim mamurlukom.“
Autor: Fulton J. Sheen (The Catholic Gentleman)
Prijevod: Josip Sinjeri
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
