Foto: Shutterstock
Uspoređivanje naših križeva s onima drugih ljudi stvarno nema smisla: nije da je život poput igranja ruskoga ruleta i krene li po zlu, to je tvoja zasluga. Slučajnost ne postoji: ljubljena smo djeca i križ, iako ostaje misterij, namijenjen je nama. I bilo je tako, našla sam napisano u samostanu Blažene Colombe (Golubice) u Perugi, u dnu crkve, da je beskrajna mudrost od početka vremena željela darovati tebi ovaj križ, vidjela ga je kao dragocjeni dar, svojim mudrim pogledom ga je zamislila, izmjerila ga je svojim božanskim intelektom, proževši ga nebeskom velikodušnošću kako njegove dimenzije ne bi premašile ni jedan milimetar, izračunala mu je težinu do posljednjega grama, tvoj križ pomazan njezinom božanskom milošću, impregniran njezinom nebeskom utjehom, tvoj križ sišao s neba kao očev pozdrav, kao dar njegove velikodušne ljubavi.
Ako je srce, naprotiv, prevareno, čini se da ti život neprekidno proturječi i to je neizmjerno teško…
Spoznaja da je ono što ti se događa, a još više tvoje prihvaćanje onoga što se događa u tvojemu životu, bilo zamišljeno za tebe od početka vremena, mijenja sve. Ako je srce, naprotiv, prevareno, čini se da ti život neprekidno proturječi i to je neizmjerno teško, poput gromade koju treba iz dana u dan, počinjući uvijek iz početka, gurati iz podnožja planine. I to je upravo tako, nekima je život pravo mučenje. No, osjećaš li da si ljubljen, onda ti je jasno da je sve bilo smišljeno, da je sve providnost, da su svaki napor i svaka poteškoća prilike za susret s ljubljenim. (…)
Iz knjige „Ni jedna tvoja bol nije bila uzalud“ autorice Costanze Miriano. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
