Foto: Shutterstock
Htjela bih vam posvjedočiti o svome obraćenju i Školi molitve, odnosno o tome što se je u mom životu promijenilo otkako idem na taj tečaj.
Sve je počelo prije sedam godina, kada sam imala tešku prometnu nesreću. Moja najmlađa kći, koja je tada imala 13 godina, bila je sa mnom u autu. Dok sam ja prošla gotovo bez ozljeda, ona je zadobila tešku ozljedu slezene. Cijele sam dane provodila s njom u bolnici, ali i u bolničkoj kapelici moleći…
Iako sam primila sve sakramente, na misu sam išla za Božić i Uskrs, ispovijedala se nisam… Odrasla sam u obitelji gdje se je puno psovalo i nije se išlo u crkvu.
Jedne večeri, dok je moja kći bila u bolnici, k meni je došla jedna moja prijateljica koja je vjernica i članica jedne molitvene zajednice. Pitala me je želim li da se zajedno pomolimo. Naravno da sam pristala; bila sam očajna, nisam znala što će biti s mojom kćeri, a osjećala sam strašnu krivnju.
Kada sam drugi dan došla u bolnicu, liječnik je rekao da je došlo do naglog poboljšanja i da operacija ne dolazi u obzir
Za vrijeme molitve osjetila sam neopisiv mir i toplinu oko srca – osjetila sam Božju prisutnost. Nešto predivno! Kada sam drugi dan došla u bolnicu, liječnik je rekao da je došlo do naglog poboljšanja i da operacija ne dolazi u obzir. Za dva dana pustili su je kući. Gospodin je učinio čudo, ozdravio je moje dijete, ali je učinio i čudo u mom srcu, mom životu. Počela sam ići na redovito na svetu misu, ispovijed, pričest…
Počela sam moliti krunicu, koju sam naučila u svojoj 42. godini. Krenula sam na duhovne obnove u Šurkovac kod fra Ive Pavića, te na molitvene susrete Kristofora. Puno sam vremena provodila u molitvi, ali mi je bilo jako teško čitati Bibliju i to me je zaista mučilo.
Na jednom od molitvenih susreta Kristofora čula za Školu molitve i bez razmišljanja se priključila u svojoj župi
Razmišljala sam o tome i rekla Gospodinu: „Ja ti se, Gospodine, svaki dan obraćam, svaki dan te nešto molim, želim da i ti meni progovoriš, želim te čuti.“
I tako sam na jednom od molitvenih susreta Kristofora čula za Školu molitve i bez razmišljanja se priključila u svojoj župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Savskom Nartu. Ondje je upravo u to vrijeme započela Škola, a našu je grupu vodio Šimo Đulić. Bilo nas je oko šest, sedam polaznika. To je bilo čudo; kao da mi je netko nakon dugo vremena odčepio uši. Naučila sam čuti Božju riječ i razumom i srcem. Po živoj Božjoj riječi upoznala sam samu sebe, spoznala svoje grijehe, naučila kako si oprostiti.
Počela sam puno dublje doživljavati svetu Misu. Za nju se pripremam, pročitam misna čitanja, osluškujem što mi Gospodin govori. Sad zaista uživam na misi! U Školi molitve rekla sam jedno veliko „DA“ Isusu, u potpunosti sam mu se predala. Rekla sam: „Isuse, želim biti onakva kakvu si me Ti zamislio, kakvu me ti želiš vidjeti!“ I Gospodin je tako čudesno posložio moj život i donio mi mir i radost.
Naša grupa danas broji više od 25 članova, a mnogi su se priključili nakon što su čuli naša svjedočanstva
Sada svaki dan čitam Bibliju. Svaki moj dan započinje i završava Božjom riječju. I nije mi teško, jer znam da tako stalno nosim Isusa u srcu, Boga živoga. Puno mojih prijatelja reklo mi je da sam se promijenila, da sam sretnija i da jednostavno ‘zračim’.😊
To nisam ja, to je Isus u meni!
Prije mjesec dana, u našoj smo župi obilježili godišnjicu Škole molitve. Ja i još petero polaznika svjedočili smo u našoj župnoj crkvi. Predivno iskustvo. Sila i snaga Duha Svetoga bila je prisutna i svi su je mogli osjetiti.
Naša grupa danas broji više od 25 članova, a mnogi su se priključili nakon što su čuli naša svjedočanstva.
Za Book.hr svjedoči N.N. (Podaci poznati uredništvu.)
Svoje nam svjedočanstvo možete poslati e-mailom na adresu: [email protected].
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
