Nećemo izići iz nekih problema dok god se ne naučimo govoriti istinu Volimo ipak ne dirati osjetljive teme i ne stvarati napetosti, ne pobjeđivati strah, ne dovoditi do situacije koja nas užasava, makar znamo da nas Bog štiti svojim obećanjem.

Foto: Shutterstock

Brineš li za spas drugih, bi li se usudio riskirati da budeš odbačen i mogao im reći istinu? Svakako postoji rizik izlaska ususret ocu ili majci koji se čine kao Nabukodonozori koji opkoljuju naš život. Sidkija se pak bojao izići iz opkoljene tvrđave i stati pred kralja Babilonaca. Djeca se boje izići pred roditelje koji su doveli njihov život do toga da se osjećaju kao okruženi zlim duhovima. Bojimo se izići iz svoje rupe lažne sigurnosti i reći istinu nekome tko nas je upropastio. Da je Sidkija slušao Jeremiju i izišao pred zidine Jeruzalema, spasio bi i sebe i grad. Kad izlazimo suprotstaviti se ljudima, izvan zidova koje su izrasli između nas i njih, situacija se jako mijenja.

Strah pred čovjekom bio je veći od straha pred ispunjenjem naredbe Božje. Ovo uvijek završava loše…

Volimo ipak ne dirati osjetljive teme i ne stvarati napetosti, ne pobjeđivati strah, ne dovoditi do situacije koja nas užasava, makar znamo da nas Bog štiti svojim obećanjem. Jeremija, naprotiv, izišao je pred Sidkiju i nije se bojao reći mu istinu. Zbog toga je prorok preživio opsadu grada, a Sidkija ne. Kralj je bio paraliziran strahom pred Nabukodonozorom, a još više pred dostojanstvenicima vlastitoga dvora. Strah pred čovjekom bio je veći od straha pred ispunjenjem naredbe Božje. Ovo uvijek završava loše. Uistinu, važno je imati na umu da je Jeremija preživio opsadu gradskih zidina jer je pobijedio zid straha od samoga sebe, usudio se reći istinu kralju i cijelom narodu. Sidkija pak, i svi uvaženi građani Jeruzalema su izginuli, jer nisu pobijedili strah od samih sebe. Nisu se usudili stati pred kralja Babilonaca.

Ekstremno zahtjevna očekivanja

Nećemo izići iz nekih problema dok god se ne naučimo govoriti istinu, makar se ovo može pokazati neobično teškim iskustvom, gotovo smrtnim strahom. Spasit ćemo se samo ako ne podlegnemo iskušenju lažnoga mira koji omogućuje izbjegavanje suprotstaviti se osobama koje su nas ranile svojim ponašanjem: grijesima, požudom, ohološću, neodgovornim osjećajima. Zašto jeruzalemski dostojanstvenici nisu htjeli slušati Boga i iskoristiti priliku za svoj osobni spas? Njihov strah bio je kao zid koji ih je samo prividno branio pred nesrećama. Ubrzo su se uvjerili u to da su imali prevelika očekivanja: očekivali su samo svoje pobjede i nisu mogli zamisliti poraz, izgubljene bitke, poniženje, ili priznavanje svojih pogrešaka. Ekstremno zahtjevna očekivanja u svemu su glavni razlog koji nas strmoglavom brzinom dovodi do potpunog životnog poraza…

Iz knjige o. Augustyna Pelanowskog „Zašto Bog dopušta patnju?”. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu u elektroničkom izdanju možete nabaviti ovdje.