Foto: Screenshot
Čovjek mira živi posvećeno – on traži samo jednu stvar i zato prebiva u miru. Kad bi tražio dvije stvari, pet stvari, deset stvari, nikad ne bi bio u stanju prebivati u miru.
Marta i Marija – Isus ih je posjetio u njihovu domu; čim je otvorio svoja usta, Marija je odmah sjela do njegovih nogu i pažljivo slušala i upijala svaku riječ koja je izlazila iz njegovih usta, dok je Marta bila zaokupljena posluživanjem. Razletjela se po cijeloj kući i, naravno, vrlo brzo je akumulirala u sebi bijes, gorčinu i nezadovoljstvo: „Ja ovdje radim, ja ovdje trčim po cijeloj kući, a moja sestra bezbrižno sjedi i sluša tvoju riječ!“ …
Razletjela se po cijeloj kući i, naravno, vrlo brzo je akumulirala u sebi bijes, gorčinu i nezadovoljstvo
„E moja Marta“, odgovorio joj je Isus, „brineš se i uznemiruješ za mnoge stvari, a potrebna je samo jedna stvar“. Što je to? Stani. Kamo juriš, kamo žuriš? Kamo trčiš? Zaustavi se. Zastani u Njegovoj prisutnosti.
Stani. Kamo juriš, kamo žuriš? Kamo trčiš? Zaustavi se. Zastani u Njegovoj prisutnosti.
Ljudi koji se ne zaustavljaju u životu, koji ne stanu ne mogu iskusiti Božju prisutnost. To je nemoguće. Pa nije nam Bog fast food. A ako ne iskusiš Njegovu prisutnost, prije ili kasnije završit ćeš tamo gdje je završila Marta: u gorčini, depresiji, praznini, nezadovoljstvu itd.
Ime Marta na hebrejskom znači „gorka“. Ako slijedimo Martu, ako smo zaokupljeni, ako trčimo na sve strane, završit ćemo tamo gdje je završila naša sestra blizanka Marta – u gorčini.
Marija, pak, udomaćila se u prisutnosti. Naravno da joj Isus nije mogao oduzeti taj dio jer je to najbolji dio. To je zastati u Njegovoj prisutnosti.
„Sve vrijeme njihova putovanja, kad god bi se oblak digao s Prebivališta, Izraelci bi krenuli; ali ako se oblak ne bi digao, ni oni ne bi na put polazili sve do dana dok se ne bi digao.“ Izlazak 40,37
„Sve vrijeme njihova putovanja, kad god bi se oblak digao s Prebivališta, Izraelci bi krenuli; ali ako se oblak ne bi digao, ni oni ne bi na put polazili sve do dana dok se ne bi digao.“ (Izlazak 40,37) Di je problem? Problem je u našim nemirima, u našim požudama. I onda Duh Sveti stoji, a mi ‘idemo’.
„Imam plan… Duše Sveti, dođi sa mnom.“ Duh Sveti: „Što sam ti ja, psić?“
„Imam plan… Duše Sveti, dođi sa mnom.“ Duh Sveti: „Što sam ti ja, psić, tvoj kućni ljubimac, poltergeist? Pa ja sam Duh Sveti, jesi li ti normalan?“ Ako ideš sam, ideš u avanturu, ti si onda avanturist. I onda poslije dolaze u crkvu: „Moli za mene!“ „Pa di si bio?“ „Zapao sam u 100 čuda…“ „Pa normalno da si zapao; pa di je bio Bog?“ „Ali on je meni obećao da će blagosloviti…“ „Da, ali ne na tvom putu, nego na svom putu. Kakvu Bibliju ti čitaš?“
Jednom dok su slavili Gospodina, postili i molili (to je šator, Crkva koja slavi, posti i moli), spustio se Duh Sveti (to je oblak prisutnosti) i rekao je: „Odvojite mi Pavla i Barnabu za djelo koje imam…“ Crkva je položila ruke na njih i poslala ih (kovčeg je na putu)
Šator, oblak, kovčeg. U Novom zavjetu, šator je Crkva – zajednica; oblak prisutnosti je Duh Sveti, a kovčeg saveza je naše srce. Vrlo jednostavno. Kad spojimo ta 3 – šator, oblak i kovčeg, eto nas u Djelima 13,1-3:
Jednom dok su slavili Gospodina, postili i molili (to je šator, Crkva koja slavi, posti i moli), spustio se Duh Sveti (to je oblak prisutnosti) i rekao je: „Odvojite mi Pavla i Barnabu za djelo koje imam…“ Crkva je položila ruke na njih i poslala ih (kovčeg je na putu). Razumijete kako stvari funkcioniraju u Kraljevstvu Božjem?
Predavanja pastora Nebojše pratimo na kanalu EPC Hosana, ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
