Foto: Pixabay
Kad se nalazimo pred skorom smrću, sigurno je da nam Bog želi reći mnogo toga i sigurno je da bi ga mnogi od nas htjeli čuti. Neke bi od njegovih riječi mogle izgledati ovako…
Ako me tko ljubi, vršit će moje zapovijedi. Koliko je ljudi ovu moju rečenicu shvatilo pogrešno! Ja nisam stvorio ljude kako bih imao kime vladati, nisam dao svoje zapovijedi kako bih mogao suditi. Naprotiv, moje ti zapovijedi žele pomoći da na sud uopće ne dođeš. Da si ljubio moju riječ, u njoj bi pronašao da ja nisam došao suditi, već spasiti i da sam ti čak ponudio mogućnost da izbjegneš moj vječni sud. Zaista, ako ti ne sudiš, neće ni tebi biti suđeno, iz smrti ćeš izravno prijeći u vječni život! Ima li pravednije ponude od te? Da si me upoznao do sada, vjerovao bi mojim ponudama i obećanjima.
Adam je izvršavao moje zapovijedi, brinuo se za svijet koji sam mu povjerio i do svog je pada izbjegavao jesti sa zabranjenog drveta. Nisam Adama stvorio kako bi me služio, nego kako bih mu podario život sličan onome koji ja oduvijek imam, i kako bih mu podario sebe u mjeri u kojoj će on to htjeti.
“
Moje zapovijedi ne služe tome da te osude ili da testiraju tvoju ljubav, već da ti sačuvaju život, da te opreme blagom za vječnost…
„
Iz istoga sam razloga stvorio i tebe. I ti možeš živjeti vječno u raju! Još uvijek imaš dovoljno vremena pred sobom.
Sve moje zapovijedi proizlaze iz zapovijedi ljubavi prema meni, prema tebi i prema tvojim bližnjima. Moje zapovijedi ne služe tome da te osude ili da testiraju tvoju ljubav, već da ti sačuvaju život, da te opreme blagom za vječnost, da te nauče ljubiti i poštovati.
Kad sam ti zapovjedio da me ljubiš čitavim svojim bićem, htio sam da tijekom dana odvajaš svoje vrijeme samo za mene: da čitaš moju riječ o meni, da razmišljaš o meni, da u sebi uživaš moju prisutnost, da se puniš mojom ljubavlju i mirom, mojom mudrošću i poniznošću. Htio sam da mi kroz vršenje zapovijedi možeš slobodno, ako to zaista želiš, iskazati poštovanje.
Dokle god si u tijelu, do svog zadnjeg sata, griješit ćeš, no ako živiš od moje riječi i moje euharistije, nećeš moći ostajati u tami grijeha, već ćeš se uvijek iznova raskajano podizati i primati moje oproštenje i moju utjehu, obnavljat ćeš se iz dana u dan. Navikni se na svjetlost i više nećeš moći ni kratko vrijeme izdržati u tami, upravo kao što oni koji dugo žive u tami ne podnose svjetlost.
“
Kad sam ti zapovjedio da me ljubiš čitavim svojim bićem, htio sam da tijekom dana odvajaš svoje vrijeme samo za mene…
„
Sad kad si blizu kraja zemaljskog puta, nemoj trošiti to tako dragocjeno vrijeme na izgovaranje molitvenih obrazaca koje ne razumiješ. Pronađi mjesto na kojem ćeš moći biti sām i dođi mi u molitvi takav kakav jesi, izlij mi svoje srce svojim iskrenim riječima – iskaži mi svoju potrebu spasenja, predaj mi svoje strahove i razočaranja.
Zavapi mi iz dubine srca i ja ću te uslišati i spasiti!
Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.
