Foto: Pixabay
Kada sam god prisustvovala nekom vjenčanju, uvijek mi je nekako posebno bilo čuti sljedeće riječi iz Markova evanđelja: „Stoga će čovjek ostaviti oca i majku, da prione uza svoju ženu, i dvoje njih bit će jedno tijelo” (Mk 10,7). Možda većini i nije previše zanimljiva, jer se redovito citira, ali iza nje kriju se neke duboke istine koje su važne onima koji se odlučuju na brak i suživot.
Što je uzorkom emocionalne navezanosti na roditelje?
Posebno bih se referirala na dio „stoga će čovjek ostaviti oca i majku”, jer mislim da to u većini slučajeva ostane na ideji fizičkoga odvajanja. Ipak, postoji jedna snažnija veza, koja je normala jer smo godinama bili bliski s roditeljima i dijelili zajednički dom, a to je emocionalna navezanost.
Emocionalna navezanost nastupa kada jedna osoba, majci ili ocu, postane izvor za crpljenje emocionalne sigurnosti i ispunjavanje praznina uzrokovanih nekim ranama. Ako se na vrijeme ne napravi ‘rez’, jedan dio nas i dalje će osjećati i misliti da mora udovoljavati roditeljima i raditi prema njihovim smjernicama. Naravno, ne želim reći da se trebamo emocionalno distancirati i imati hladne odnose, dapače, baš suprotno – smatram da treba njegovati zdrav, iskren i topao odnos s roditeljima.
Korijeni emocionalne navezanosti
Emocionalna navezanost ima svoje korijene, koji uglavnom sežu duboko u razdoblje djetinjstva, stoga se tomu treba pristupati individualno. Neki, koji su odrastali u disfunkcionalnoj obitelji, gdje se roditelji nisu slagali, pa se često dogodi da sin postane majci životni oslonac umjesto oca, i kasnije i dalje osjeća tu odgovornost i žaljenje prema majci; ili ako pak majka vrši pritisak na sina i na taj mu način uništava brak – to su samo neki od primjera.
„…potrebno moliti i otvoriti srce Bogu, jer jedino On može ispuniti praznine i rane u ljudskoj nutrini”
Ono što je najvažnije – postoji rješenje za taj problem. Osoba prvo treba osvijestiti što radi i zašto to nije ispravno. Mnogi toga nisu ni svjesni, pa godinama vode borbe u svojoj nutrini. Onda je potrebno moliti i otvoriti srce Bogu, jer jedino On može ispuniti praznine i rane u ljudskoj nutrini. Naravno, za neke malo teže i kompliciranije situacije svakako je preporuka razgovor s psihologom, jer je u suštini potrebna i promjena ponašanja, što može biti zahtjevno, stoga je tu potrebna pomoć.
Autentična ljubav
Međusobno darivanje u braku zahtjeva cjelokupnost svake osobe – kako na fizičkoj tako i na duhovnoj razini. To je izraz autentične ljubavi. Neki svećenici imaju praksu da prije obreda u crkvi zatraže roditelje da djeci udjele blagoslov, i upravo se, kako tvrdi jedan svećenik, na taj način prekida ‘pupčana vrpca’ te mladi mogu slobodno svojim putem kroz život. To je jest ono što je Bog naumio za par koji je odlučio svoju ljubav okruniti sakramentom braka.
