Foto: Brian McGowan (@sushioutlaw) | Unsplash
I danas treba ustati s Nadom
Kroz prozor ulazi magleno jutro
Nježno mi na kapke sjeda… progledam
I danas treba ustati s Nadom
Svakoga trena skrivena Ljepota me gleda
Širim ruke duše dok tijelo bi htjelo ovaj kišni dan prespavati
Nekim ljepšim snom snivati
dok kišne kapi kucaju na stakla, sjedam Snaga nije moja
„Ustani i hodaj” Ljubav zove
Udišem Ljepotu i kao da je prvi korak pogledam u Nebo
Dotičem tlo
A duša bi letjeti htjela
Puštam ju da si olakšam kušati
svaki svoj korak i svaki pad
Nestaju klimavi oslonci i strah od oskudice stvari i ljudi
Kao dijete povjerenjem gledam
Da prepoznam bitnost u svakom susretu
Da ne ostane skrivena u očima onome kojemu ne pružim ruku ili bar zrnce nade da Ljubav postoji
I otvorim putniku
da vidim koliko izdržati mogu život i do čega mi je stalo
Duši svojoj omogućujem let
idući ljudima, ne od njih
Ćutim zloću al’
Neću otići ostat ću
da Ljepota ne ostane skrivena u meni
Da ne živim za sebe Radost me uči
I Ljubav koja Ljepotom zbori:
„Ne usklađuj se s ovim svijetom
Usklađuj se s Duhom”
U njem je sva Ljepota
Marina
Za Book.hr priredila A. P.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
