Foto: Grant M, Shutterstock

Sve dok svoju brigu i tajne savjesti ne povjerimo Bogu, živimo u skrivenoj panici zbog ljudi, a s druge strane tražimo nekoga tko bi nam osigurao sigurnost. Ipak, čovjek je prožet strahom poput svakoga drugog čovjeka. Uostalom, jesmo li bilo komu na svijetu toliko važni da bi nam se taj netko u potpunosti posvetio, stvarajući osjećaj apsolutne sigurnosti? Sve dok se ne predaš Bogu u potpunosti i s potpunim pouzdanjem, strah je tvoja najvažnija spoznaja srca. Ispred tebe je izbor: ili život u strahu ili posvećenje Božjoj ljubavi zauvijek. …

Oblačenje u životinjsku kožu, tetoviranje, doktorati, nogometni navijači…

Da bi se osjećali važno, ljudi su se od početka povijesti oblačili u životinjsku kožu ili ptičje perje, nabijali su si volovske rogove ili se kitili trofejima i skalpovima, tetovirali su se ili bojali kožu. Sve to da bi se osjećali vrijedno i sigurno, izazivajući tako strah u drugima. Danas se umjesto perjanicama ljudi hvale doktoratima, umjesto tetovaža – imaju titule. Drugi pak, da bi se osjećali snažnije umjesto lova na mamute, love visok položaj. Čim više se u komu krije zastrašujući osjećaj bezvrijednosti, tim više pokazuje sam sebi i drugima vlastitu moć. Vulgarni i agresivni navijači koji tutnje ulicama s urlicima u individualnom susretu ispadaju prestrašeni dječaci koji nemaju očinsku podršku. Helene Deutsch tvrdi da je nogometno navijanje vrsta projekcije izvora straha na vanjski svijet i istovremeno način njegova uništenja. Milijuni muškaraca dolaze na nogometne utakmice samo da bi projicirali sebe na svoje božanstvo barem na trenutak, na vlast nad neprimjetnom loptom, koja postaje simbol vladanja, koji se može usporediti s kraljevskim žezlom. Čim više tko ističe sebe, tim više je slika njega samoga mutnija.

(…)

Odvratiti srce od Gospodina i uzdati se u drugog čovjeka = dovesti se u situaciju koja je prokleta

Obratite pozornost na to da se rezanje kose u ovom fragmentu može usporediti s povjeravanjem sebe nekomu punim srcem, a srce u Bibliji nije sjedište osjećaja, nego misli. U toj frazi radi se o tome da se komu kaže sve o sebi, o svojoj nutrini, o svojim tajnama, o svojim grijesima, problemima. Samo Bog je netko komu sigurno možemo reći sve o sebi, nitko drugi. Ne možeš se uzdati ni u koga drugoga. Prorok Jeremija propovijeda:

„Ovako govori Jahve: Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i čije se srce od Jahve odvraća.“ (Jr 17, 5)

Odvratiti srce od Gospodina i uzdati se u drugog čovjeka znači dovesti se u situaciju koja nije blagoslovljena, već prokleta. (…)  Ali, ti možeš drugačije. (…) bez suzdržavanja povjeri Bogu svoje tajne, cijeli svoj životni put koji već imaš iza sebe i onaj koji je pred tobom.

„Prepusti Jahvi putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi.“ (Ps 37, 5)

Iz knjige “Ono najvažnije” autora patera Augustyna Pelanowskog. Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.

Podržite naš rad

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.