Foto: Shutterstock
“Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!” Ilija odgovori: “Mnogo tražiš: ako me budeš vidio kad budem uznesen ispred tebe, bit će ti tako”
Ilijino uznesenje na nebo
Elizej, Ilijin nasljednik, ide za njim:
A kad prijeđoše, Ilija će Elizeju: “Traži što da ti još učinim prije nego što budem uznesen ispred tebe?” A Elizej odgovori: “Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!” Ilija odgovori: “Mnogo tražiš: ako me budeš vidio kad budem uznesen ispred tebe, bit će ti tako; ako pak ne budeš vidio, neće ti biti.” I dok su tako išli i razgovarali se, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše među njih, i Ilija u vihoru uziđe na nebo.
Elizej je gledao i vikao: “Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!” I više ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih nadvoje. I podiže Ilijin plašt, koji bijaše pao s njega, te se vrati i zaustavi se na obali Jordana. Uze onda Ilijin plašt i udari po vodi govoreći: “Gdje je Jahve, Bog Ilijin?” I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane, i Elizej prijeđe. Proročki su sinovi to sa strane vidjeli, pa rekoše: “Duh je Ilijin počinuo na Elizeju!” (2 Kr 2, 9-14)
Ako dalje pročitamo Elizejev životopis opisan u Drugoj knjizi o Kraljevima, primijetit ćemo da je Bog u Elizejevu životu učinio otprilike dvostruko više čudesnih znakova nego u Ilijinu. Elizej je vidio duhovnim očima duhovnu stvarnost uznesenja Ilijina. Ilija je tražio od njega da vidi jer je znao da će njegovo uznesenje biti vidljivo samo očima duha i da pedeset proročkih sinova koji su sa strane stajali neće vidjeti ništa. To gledanje bilo je dokaz za ispunjenje Elizejeve molitve.
Kako nam Sotona krade blagoslove
Tu opet nalazimo opisanu jednu vrstu molitve koju bi se rijetko tko od današnjih kršćana usudio moliti. Vidimo da je bila izrečena izrazito po volji Božjoj, jer je Bog ispunio čak i više od onoga što je Elizej molio. Molio je neka mu u dio (u nasljedstvo) padne obilje Duha koji je počivao na Iliji. Možda se trebamo pitati što bismo mi molili da smo se nalazili na Elizejevu mjestu. Vjerojatno bi prosječna molitva izgledala otprilike ovako: „Molim te, Bože, udijeli mi milost da mogu težiti onome što si u svojem sluzi Iliji nama objavio. Neka mi ta objava bude poticaj u mojem životu, kako bih što revnije živio životom iskrenog kršćanina. Ja znam da nisam dostojan nikakve milosti i sve što te molim neka bude po tvojoj, a ne po mojoj volji!”
Da je Elizej tako molio, dobio bi upravo ono što imaju oni koji tako mole, tj. ništa. Elizej je smatrao da ispunjenje molitve spada u njegov dio, tj. u njegovo naslijeđe. Ja vjerujem da je najviše blagoslova djeci Božjoj Sotona pokrao na jedan vrlo lukav način. To je ono što malo tko od kršćana danas razumije, a zove se: kriva poniznost.
U riječi Božjoj stoji da je prava poniznost: poslušnost Božjoj riječi. Sve ostalo je kriva poniznost. Dakle, poniznost je najuže povezana s riječju Božjom. Ponizni su samo oni koji slušaju i vrše riječ Božju.
Zašto to nazivamo krivom poniznošću? Zato što u riječi Božjoj stoji da je prava poniznost: poslušnost Božjoj riječi. Sve ostalo je kriva poniznost. Dakle, poniznost je najuže povezana s riječju Božjom. Ponizni su samo oni koji slušaju i vrše riječ Božju.
Pogledajmo što Bog preko proroka Samuela govori o poslušnosti Božjoj riječi:
Jesu li Jahvi milije paljenice i klanice nego poslušnost njegovu glasu? Znaj, poslušnost je vrednija od najbolje žrtve, pokornost je bolja od ovnujske pretiline. 1 Sam 15, 22-23
Ulomak iz knjige „Karizma vjere – vjera je…” autora Josipa Lončara. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
