Foto: Shutterstock
Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: „Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku“. Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za dom tvoj. (Iv 2,13-17)
I naše biće, naše tijelo je također, po krštenju, hram Duha Svetoga. Bog i u nama prebiva po sakramentima vjere. To je trajni dar i stanje svakog kršćanina. Naše je tijelo istinski hram Božje prisutnosti.
Moguće je da će Isus i u njemu zateći mnogo toga što mu se ne sviđa. Toliko toga nije u nama čisto od sebičnih interesa i trgovine, od novca i prijevare, od laži i nereda. I u hramu našeg bića Isus može naći toliko toga što treba isprevrtati, izbaciti, potjerati. Dopustimo mu da ponekad uzme svoj bič, da se posluži snagom svoje Riječi i očisti u nama sve ono što se sami ne usuđujemo očistiti, što ne vidimo, čime smo zarobljeni iznutra.
U svojim sakramentima, Isus bdije nad svojim hramom u nama, čuva ga od svake zlouporabe i nereda. Isus ga je otkupio i posvetio vodom krštenja i neprestano ga posvećuje svojim čestim dolaskom u pričesti. Ne trebamo se plašiti siline njegova zahvata. Ta, njegova smo svojina, hram Božji, sveti što ga Duh Sveti, dokle god smo mu otvoreni, nikada neće napustiti.
Ulomak iz knjige „Neka mi bude po Tvojoj Riječi“, autora fra Zvjezdana Linića.
Izdavač: Teovizija.
Priredila Gabriela Jurković; Book.hr
