Foto: Pixabay
Kako je teško svladavati taj umor koji te stalno vuče prema dolje, taman kada si sve pripremio, posložio i spreman si nešto napraviti, dolazi u susret napast zvana umor. Samo se odjednom javi, nimalo pozvana i očituje se kroz tijelo.
Počinjem sve više tonuti i prvo nastupa bezvoljnost. Pomislim pa otkuda sada ovo, taman sam mislila biti korisna, završiti nešto a kada ono, ne mogu se pokrenuti od umora. Tijelo ne želi popustiti pa me stalno podbada i sugerira: nemoj više to raditi, prilegni malo i odmori se. Samo što ne pokleknem ali se onda sjetim Isusovih riječi: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.“ (Mt 11,28).
Jedini pravi odmor i jest biti uronjen u dobrotu, istinu, ljubav i ljepotu
Govorim sebi, e pa neću sada odustati, idem sve to Isusu predati i odmoriti se. Moja duša neka se odmara u njemu, pa će i moje tijelo i psiha naći odmora. Jedini pravi odmor i jest biti uronjen u dobrotu, istinu, ljubav i ljepotu. Ne postoji ljepši odmor jer tada se odmara i duša ali i kompletan čovjek, njegovo tijelo, psiha, misli, sve se obnavlja i postaje pročišćeno i odmoreno.
Spavanje ne znači da smo odmorni i bez obzira koliko mi spavali to ne znači da smo se odmorili jer tek tada ljudi postaju umorni. Duh uvodi u aktivnost i mi se odmaramo kada radimo a kada tijelo preuzme inicijativu tada postajemo tromi i pospani. Tada smo umorni jer nismo napojili dušu na izvorima Dobrote. Isus jedini daje istinski odmor i zato se svakodnevno hranim i napajam tim nepresušnim izvorima koje mi samo on može dati. Isus je rekao: „Tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada“ (Ivan 6,35).
Informaciju kako postati suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
