Foto: Pixabay
„Molim te da mi ruke za mjesec dana budu potpuno zdrave!“
Nakon iscjeljenja mog srca počelo je iscjeljenje moga tijela. Prvo sam zamijetio tek neznatno poboljšanje: s mojih su prstiju otpale kraste, a rane se više nisu niti gnojile niti su krvarile. Počela mi je rasti nova koža. U početku je to bilo samo nekoliko centimetara, ali od sreće sam htio zagrliti čitav svijet. Za mene je to bio početak. „Kad mi se poboljša stanje prstiju, onda će i ostalo.“ Polako su otpale i druge kraste, ponovno su mi izrasli nokti. Naime, zbog mnogobrojnih rana neki su mi nokti bili otpali. Koža na rukama postala je mekša i ružičastija, prsti pokretljiviji. Sada sam mogao lakše pridržavati četkicu za zube, okretati stranice u knjigama, otključati vrata, zakopčati patentni zatvarač na hlačama. Konačno je svakodnevica postala lakšom, život je postao zabavniji. Osjećao sam u sebi: „Vratio sam se, živote! Bolestan, doduše, ali vratio sam se!“ Tako sam i molio: „Molim te da mi ruke za mjesec dana budu potpuno zdrave!“ I nakon mjesec dana moje su ruke uistinu savršeno ozdravile!
„Ozdravi mi lice“
Koje li radosti za mene! Svaki put kad bi mi ozdravio novi centimetar kože, presretan sam zahvaljivao Bogu, i pokazivao napredak svojim cijenjenim liječnicima.
Sljedeće što sam molio Boga bilo je da mi ozdravi lice. Htio sam plesati od radosti kad su mi s kože ispod očiju počele otpadati kraste te se ubrzo potom na tim mjestima pojavila mlada, zdrava, ružičasta koža. Sjećam se kako sam se gledao u ogledalo i po prvi put zamijetio da imam normalne oči – prije mi je koža oko njih bila slijepljena od rana i krasta. Sve se počelo mrviti poput maske, koju sam zatim skidao s lica.
U roku od mjesec dana moje je cijelo lice bilo obnovljeno!
Moje je lice došlo do izražaja. Ni iza ušiju mi više nije curio gnoj pa sam mogao počešljati kosu na čelu, a da se pramenovi ne slijepe s ranama. I rane na vratu su se polako povlačile i zdrava je koža počela dolaziti do izražaja. U roku od mjesec dana moje je cijelo lice bilo obnovljeno!
Smiješio sam se sâm sebi i osjećao kako me Bog ljubi – On se brinuo za mene, intervenirao je, iscijelio me je iznutra i izvana!
Kad sam se gledao u ogledalo, bio sam presretan! Koja razlika od prije, kad sam bio mali! Tada sam izbjegavao svoj odraz u zrcalu kad god sam mogao. Sad sam vidio novog čovjeka, ne samo izvana nego i iznutra. Smiješio sam se sâm sebi i osjećao kako me Bog ljubi – On se brinuo za mene, intervenirao je, iscijelio me je iznutra i izvana!
Nastavak pročitajte u knjizi „Iz ove se kože može. Moje čudesno ozdravljenje“ autora Alexandera Eggera. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
Njegovi su ga razredni kolege zvali zombi. Alexander Egger slovio je za jedan od najtežih slučajeva oboljelih od neurodermatitisa u Njemačkoj i Austriji. Prvih 17 godina svoga života proživio je bez nade u ozdravljenje. Isprobao je brojne terapije, no većeg poboljšanja nije bilo. Sav očajan, jednog se dana uspinje na strmi obronak. Želi skočiti. Uto se prisjeća tajanstvenog susreta iz djetinjstva, i odustaje od te kobne namjere.
Obraća se Bogu i postupno u potpunosti ozdravlja!
Preporučamo i ovaj članak:
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
