Foto: Pixabay
Može li nas tko natjerati da ljubimo? Ne. Može li nam tko zapovjediti da ljubimo? Da. Zapovijeda li nam Bog nešto što, po našem vlastitom mišljenju nismo sposobni činiti? Ljubiti Boga iz svega srca svojega, iz sve duše svoje, iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!!! Nije li to malo previše za nas sasvim obične vjernike!?
Je li ta zapovijed važeća samo za svetce? Ako je važeća za svakog vjernika, kako ćemo proći na vječnom sudu? Mnogi od nas mislimo da će Isus uzeti u obzir sve okolnosti. On najbolje zna koliko smo mogli vršiti tu zapovijed. On to sigurno zna, no zna i koliko smo ju htjeli vršiti, koliko smo htjeli napredovati u obraćenju, u promjeni srca, da bismo ju mogli što bolje vršiti.
Razmatranje te zapovijedi dovodi nas do toga da se sjetimo i drugih sličnih Isusovih riječi. On nam govori da se moramo odreći svijeta i samih sebe, da moramo umrijeti ako želimo živjeti i biti njegovi. I mogli bismo nastaviti s drugim sličnim riječima. Tko to može?
Nismo li malo previše sve zakomplicirali?
Kako bismo onda protumačili tu prvu i najveću Božju zapovijed?
Jednostavno. Nađimo vremena da ostanemo nasamo sa svojim Bogom. Podarimo mu u tim trenutcima svu svoju pozornost, mislimo samo na njega, zaboravimo sebe i svijet oko sebe (umrimo za to vrijeme sebi i svijetu). Upotrijebimo svu svoju duhovnu snagu da se usredotočimo na to da se nalazimo u njegovoj, Božjoj prisutnosti. Posvijestimo si da je on naš Bog, moj otac koji me je iz ljubavi za sebe stvorio. Posvijestimo si da je on naš otkupitelj, naš spasitelj koji je za mene umro na križu i koji mi u euharistiji, kad god to zaista svim srcem, svom dušom želim, daje cijelog sebe.
(Mt 22, 34 – 40; Lk 10, 25 – 28)
Mk 12 28Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je slušao njihovu raspravu. Vidjevši da im je dobro odgovorio, upita ga: »Koja je zapovijed prva od sviju?« 29Isus odgovori: »Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. 30Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!«
31»Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.«
32Nato će mu pismoznanac: »Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. 33Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga – više je nego sve paljenice i žrtve.«
34Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: »Nisi daleko od kraljevstva Božjega!« I nitko se više nije usuđivao pitati ga.
Posvijestimo si da je u trenutku krštenja došao živjeti u svakoga od nas da bi bio moj učitelj, tješitelj, branitelj, da nikada, ni u jednoj životnoj situaciji, ne bih morao biti sam. Posvijestimo si za što mu sve trebamo i želimo zahvaliti, za što ga trebamo i želimo veličati. Posvijestimo si svoju potrebu da provodimo vrijeme s njim u klanjanju, u upijanju njegove dobrote i njegova mira…
Zar je nemoguće u danu odvojiti nekoliko trenutaka da budemo potpuno njegovi, da nam Bog potpuno zaokupi pozornost koja uključuje naše srce, um, dušu, našu duhovnu snagu!?
Ne govori li nam ta zapovijed kako, na koji način zapravo trebamo moliti? I još više, zašto trebamo moliti. Pa valjda zato da dođemo u njegovu prisutnost, k njemu; da cijelo svoje biće usmjerimo na njega! Tek nakon toga dolazi što moliti.
Koliko često i koliko dugo dnevno vršiti tu zapovijed? To je ono što sami određujemo i što će nas na vječnom sudu razlikovati od drugih ljudi. Vrijeme koje na takav način provedemo s Bogom neminovno mijenja i usavršava naše srce.
“
Koliko često i koliko dugo dnevno trebamo vršiti tu zapovijed? To je ono što sami određujemo i što će nas na vječnom sudu razlikovati od drugih ljudi.
„
Drugu zapovijed zasigurno ne treba posebno objašnjavati i svima nam je i više nego jasna. No ta druga itekako ovisi o onoj prvoj. Što ćemo biti kvalitetniji ljudi, to ćemo kvalitetnije ljubiti svoje bližnje. Što ćemo više za sebe htjeti nebo, htjet ćemo ga i za svoje bližnje, a onda jednom i za svoje neprijatelje.
Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.
