Svjedočanstva

PROMIŠLJANJE O BOŽJOJ VOLJI

Najvažnija stvar u životu „Za vrijeme jednog seminara prišla mi je jedna gospođa i rekla mi kako je u molitvi imala viziju pa mi je želi ispričati. Budući da je napomenula kako je vidjela mene starijeg dvadesetak godina, rado sam je pustio da mi ispriča što joj je Bog pokazao…“

Josip Lončar: 'Na seminaru mi je prišla jedna gospođa i rekla da je u molitvi imala viziju vezanu s mojim životom…'

Foto: Shutterstock


 

Nepoznavanje Božje volje vrlo nam često priječi da postignemo napredak u molitvi. Nepoznavanje Boga neminovno uzrokuje nepoznavanje njegove volje. U svojoj knjizi Karizma vjere već sam pisao o tome, no mislim da je to toliko povezano s temom molitve da jednostavno ne mogu, a da ne iznesem neke činjenice. (…)

Veoma je dobro znati kako je Božja volja za nas da u svakoj situaciji svoga života možemo računati na njega. On svako i zlo i dobro može iskoristiti da nas još više poveže sa sobom i svojom ljubavlju, a također sami možemo svako zlo ili dobro koje nam se u životu događa, iskoristiti da mu se približimo ili da se od njega udaljimo. Jedno je sigurno: On je obećao da će biti s nama do svršetka svijeta i činiti svoj dio kako bismo bili blagoslovljeni, a mi trebamo njegovu pomoć prepoznati, prihvatiti i iskoristiti za vlastito posvećenje! Bog nam daje da sami odaberemo hoćemo li u svom životu biti blagoslovljeni ili prokleti (usp. Pnz 17 i 18).

Vizija

Za vrijeme jednog seminara prišla mi je jedna gospođa i rekla mi kako je u molitvi imala viziju pa mi je želi ispričati. Budući da je napomenula kako je vidjela mene starijeg dvadesetak godina, rado sam je pustio da mi ispriča što joj je Bog pokazao. U viziji me je vidjela kako sav sretan, nakon jednog seminara, sjedim sam i izgovaram riječi: „To je ono što sam ja htio!“ Vizija je bila kratka, ali zato vrlo jasna. Budući da sam imao ‘odraditi’ još jedan dan seminara, nisam odmah počeo razmišljati što bi ta vizija mogla značiti. Vrativši se kući, počeo sam se pitati što mi to Bog želi reći. Dobro je znati da ću još dvadesetak godina biti živ, čak postojan u naviještanju evanđelja i sretan! Bio sam zahvalan Bogu na tome. No u viziji sam izgovorio kako mi se dogodilo nešto što sam ja oduvijek htio. Jer se to, zbog čega sam u viziji bio toliko sretan, dogodilo za vrijeme seminara (ta mi je gospođa rekla da je u viziji znala da se sve to događa neposredno nakon nekog mog seminara), počeo sam razmišljati što bih zapravo najviše htio da mi se na seminarima događa. Našao sam mnogo odgovora, no ni jedan mi se nije činio najvažnijim.

Pitao sam se što je najvažnija stvar u mom životu. Pitao sam se što bih odabrao kad bi Bog ponudio ispuniti mi, a da nakon toga više nikad ne imadem pravo zaželjeti nešto veće od toga. I dalje bi mi Bog ispunjavao želje, no nikad više želju veću od te jedine, koju sam smio sam izabrati. Polako sam počeo shvaćati kako to Bog pita zbilja, svakog od nas, a neki od nas kršćana odgovaraju mu vrlo lakomisleno, dok neki jednostavno ni ne znaju što bi odgovorili. Rijetki su koji imaju spreman dobar odgovor.

Cilj našega putovanja

Ako čovjek prizna da ne može jasno odgovoriti na to pitanje, znači da ide (putuje), a da nema jasnog cilja. Naš je život putovanje od začeća do tjelesne smrti. To se putovanje vrlo često pretvara u pravu trku. Start je čas našeg začeća, a cilj je ondje gdje je najveća želja našeg srca. No, što ako ne znamo što bismo zaista htjeli da nam se dogodi? Meni je vrlo brzo postalo jasno kako mi Bog želi reći da moram jasno odrediti cilj svoga putovanja, tj. svoga života. Jedan pametan čovjek davno je ustvrdio kako je za dolazak na cilj uvijek važniji smjer nego brzina kretanja. Razmislimo li bolje, složit ćemo se s tim da je dobro znati kamo zapravo želimo ići. Problem je u tome da u pakao možemo doći premda to ne želimo, dok u nebo možemo doći samo ako to želimo. Ako, pak, imamo mnogo različitih ciljeva podjednakog intenziteta, vjerojatno nećemo nikad stići na cilj koji nam je Božja providnost pripravila. (…)

Doista, iz mnogih pojedinačnih razgovora s vjernicima saznao sam da većina njih prakticira vjeru daleko više zbog straha da ne završe u paklu, nego zbog zahvalnosti i ljubavi prema Bogu. Iz nedjeljnih propovijedi lako možemo zaključiti ‘žudi’ li naš župnik za Bogom, ili se samo trudi izbjeći pakao. Bilo kako bilo, pomognimo mu svojim molitvama da bude po mjeri Boga i čovjeka!

Moja najveća želja

Osobno želim uzeti najviše od onoga što mi Bog nudi. Rekao sam mu: „Moja je najveća želja da u vječnosti budem što bliže tvom prijestolju. Zato želim spoznati tvoju ljubav kojom si me ljubio s križa, te ti želim na najbolji način uzvratiti vlastitom ljubavlju. Spreman sam platiti bilo koju cijenu za to, jer ni jedna cijena ne može biti previsoka za nešto takvo. Svoj ću život od danas usmjeriti u tom pravcu, a ti, Bože, budi uza me da tamo i stignem! To isto želim i za svoju obitelj i prijatelje, te za svaku dušu koju si ti, Bože, stvorio. Ako moja djeca trebaju platiti životom kako bi postigla taj cilj, ili trebaju proći teške patnje, radosno to prihvaćam iz tvojih ruku i neću to smatrati tvojim odbacivanjem, već naprotiv, znakom tvoje naročite ljubavi. Jedino te molim da nam dadeš otvorene oči srca kako bismo u svemu uzmogli prepoznati tvoju ‘ruku’’!“

Na nebu nisu svi jednako blagoslovljeni, tako da bi zaista bilo glupo ne prihvatiti ‘ponudu’ za što veći blagoslov. Tu ne mislim na zadobivanje vlasti kao što su mislili Zebedejevi sinovi, nego na to da je Božja volja – kao volja svakog oca koji ljubi svoju djecu – da u vječnosti bude što više njegove djece što blagoslovljenije (bliže njemu; da ga više ljube). Mjesto kod Božjeg prijestolja uvijek će biti slobodno za one koji zaista žele doći onamo. Na žalost, zbog samog nepoznavanja Boga, mali je broj kršćana koji žele upravo to. Većina bi što dalje od prijestolja! Božje prijestolje njegovo je srce. U nebu će svi čeznuti da mu budu što bliže.

Problem koji ima svaki pravi evangelizator

Tako sam riješio pitanje onoga što želim za svoju vječnost, no ostalo mi je pitanje što se dogodilo na seminaru u viziji, te me ispunilo tako velikom srećom? Nedugo nakon te vizije, trebao sam voditi molitvu i nagovor u jednoj župi u Hrvatskoj. Ondje sam bio već nekoliko puta tako da su ljudi te nedjelje najavili kako će doći u velikom broju, u nekoliko autobusa. To me posebno radovalo jer se domaći župnik uključivao u sve to, te se osim propovijedanja ‘odvažio’ i moliti za potrebe prisutnih ljudi. Te je nedjelje došlo zaista mnogo ljudi i ja sam bio sretan. No dogodilo se nešto čudno. Župnik je bio zanesen velikim mnoštvom koje je došlo na susret pa je odlučio sve ‘odraditi’ sam. Bio sam sretan zbog njegove odluke jer sam mislio kako će to biti vrlo dobro za njegovu vjeru. No, na žalost, ispostavilo se da Duh Sveti ne ‘puše’ onako kako bismo mi htjeli, te je cijeli susret prošao s mnogo priče i htijenja, a s vrlo malo djelovanja Duha Svetoga. Tada nisam znao da taj župnik još nije naišao na problem koji ima svaki pravi evangelizator, tj. kako ‘isključiti’ sebe, a ‘uključiti’ Krista za vrijeme služenja. Apostol Pavao tvrdi pred kraj svoga života kako mu je upravo to uspjelo, te ne živi više on, već živi u njemu Krist (usp. Gal 2,20). Evangelizacija je povezana s mnogim odricanjima. Koga Bog pozove u službu evangelizacije, taj se mora odreći sama sebe, često i svoje obitelji i mnoštva stvari koje voli, a za koje više nema vremena. Ako je već moja evangelizacija povezana s mnogim križevima, htio bih da bude što plodnija, da se spasi što više ljudi. Glavna prepreka tome sam ja, a nikako Bog koji također želi maksimum onoga što se dade za spas duša učiniti u pojedinoj situaciji.

„Ljubav ne traži svoje“

Shvatio sam da ću na tom seminaru prvi put u potpunosti moći ‘isključiti’ sebe, a ‘uključiti’ Krista, tako da ljudi poslije seminara dobiju pogled usmjeren isključivo prema Bogu, da njemu pripadne sva slava i da svoje pouzdanje stavljaju u njegovo milosrđe, a ne, kako to vrlo često čine, u moju vjeru. No, što je još važnije, shvatio sam da će to biti moguće samo zato što ću Bogu tada uzvratiti ljubav zaista na pravi način. Jer ljubav ne traži svoje (usp. 1 Kor 13).

Neka ovo svjedočanstvo potakne i na razmišljanje o Božjoj volji!

Ulomak iz knjige „Krunica – kako djelotvorno moliti krunicu“ autora Josipa Lončara. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

O knjizi

Molitva krunice jednostavna je, no snažna molitva koja se u kršćanstvu prakticira već šest stoljeća. Mnogi su po toj molitvi izmolili milost obraćenja i spasenja tolikoj braći i sestrama! Posebna je vrijednost knjige u tome što analizira pojedina otajstva krunice, pokazujući njihovu povezanost s našim stvarnim životom, naznačujući nam kakvo oslobođenje i iscjeljenje možemo očekivati u svakome od njih. (…)

Dr. Ivan Ivanda, OFM

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh