Foto: Shutterstock
Svakim danom dostupno nam je sve više tekstova i misli o ljubavi i vezama. Obogaćujemo se međusobno spoznajama do kojih smo došli i nema ništa ljepše od toga. No često volim skrenuti pogled na komentare uz iste, jer se u njima može pročitati više negoli u nekim životnim knjigama. Nekad se otvore neke rane, pa nas potaknu da ostavimo dio „sebe“, dijeleći s drugima svoju bol, ili pak radost, ukoliko je ljubav bila obostrana.
Čini mi se da nekako više dominiraju komentari s elementima samosažaljenja, tuge i nade koja se polagano gubi…
Ipak, čini mi se da nekako više dominiraju komentari s elementima samosažaljenja, tuge i nade koja se polagano gubi. Ne vidimo dalje od zida koji je pred nama. Od ljubavi, jedne vrlo jednostavne istine u našim životima, očekuje se sve – i u tom je kardinalna pogrješka. Ljubav je sve, sama po sebi. Njezina je punina dosegnuta samim time što se je rodila u nekom srcu, a kasnije i u odnosu s drugim bićem. I ako očekujemo da nam ona sredi život, našu nutrinu, riješi sve nedoumice i život učini idiličnim – promašili smo njezinu bit.
Naša sebičnost nas često zaslijepi da ne vidimo dalje od ispunjenja naših želja i čežnji. Pa se sve svede na ono “bitan sam ja”
Da se vratim na komentare. Nailazila sam i još uvijek nailazim na neka svjedočanstva, komentare, priče o neostvarenim ljubavima, bolu kao posljedici, razočaranjima… I onda se pitam što je uzrok tomu. Znamo li mi uopće voljeti? Usudim se reći, nažalost, da je odgovor – ne. Naša sebičnost nas često zaslijepi da ne vidimo dalje od ispunjenja naših želja i čežnji. Svega onoga što bi trebalo upotpuniti nas kao osobe. Pa se sve svede na ono “bitan sam ja” – moje potrebe, moje želje, moje… Mogla bih u nedogled. A to je sve, samo ne ljubav. Sebičnost je najbrži način da izgubimo ljubav, ili da je nikad niti ne susretnemo.
Samo onaj tko zna svoje potrebe podrediti potrebama drugoga, tko zna svoje želje staviti u drugi plan, taj zna i voljeti. I on je spreman na hod udvoje…
U Bibliji čitamo o umiranju sebi, kao preduvjetu za iskreno sebedarje. Samo onaj tko zna svoje potrebe podrediti potrebama drugoga, tko zna svoje želje staviti u drugi plan, taj zna i voljeti. I on je spreman na hod udvoje. Sebičnost razara iskrenu ljubav, jer na drugoga gleda kao na sredstvo za ispunjenje vlastitih želja. A Bog je to zamislio drugačije. I dao nam primjer. Na nama je da svratimo pogled u vlastitu nutrinu, pronađemo sve ono što je uzrok našoj sebičnosti i zaživimo tu istu ljubav u punini.
Jer ljubav nikada ne govori „ja“, već „mi“. Tako ćemo ju najlakše prepoznati.
N.N.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
