Kršćanska se nada razvija, od početka Isusova propovijedanja, u navještaju blaženstava. Blaženstva uzdižu našu nadu prema nebu kao prema novoj obećanoj zemlji, zacrtavajući joj put kroz kušnje koje čekaju Isusove učenike.
No po zaslugama Isusa Krista i njegove muke Bog nas čuva u »nadi koja ne razočarava« (Rim 5, 5). Nada je »pouzdano i čvrsto sidro duše«, koje prodire tamo »kamo je kao preteča za nas ušao Isus« (Heb 6, 19-20).
Ona je i oružje koje nas u borbi spasenja brani: »Budimo trijezni (…) obucimo oklop vjere i ljubavi i stavimo kacigu, nadu spasenja« (1 Sol 5, 8). Ona nam i u kušnji pribavlja radost: »U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi« (Rim 12, 12). Nadu izražavamo i hranimo molitvom, posebno moljenjem Očenaša, koji je sažetak svega što nam ufanje daje željeti.
Izvor: Katekizam Katoličke Crkve, br. 1820
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
