Foto: Shutterstock
Prošla je školska godina otkako sam krenula u Školu molitve. Nisam baš uzorna učenica, jer imam puno izostanaka, što opravdanih, što neopravdanih (nema tamo prozivanja, da se ne bi tko uplašio).
U Školi molitve ne postoje razredi, stupnjevi, to je cjeloživotna škola. Cilj joj je produbiti molitveni život upoznajući Riječ Božju.
Ali o takvom nečem nisam niti razmišljala niti sam imala vremena za to sve dok me nije pritisnuo križ.
Iako sam 18 godina redovito obavljala svoje pobožnosti, bila sam pravi pravcati duhovni mrtvac
18 godina
Prije nego što sam krenula u Školu, bila sam „uzorna“ vjernica, pobožna, već sam ‘natukla’ 18 godina otkako sam se, s 18 godina, obratila… U tih 18 godina bilo je padova, ali izvanjski sam bila vrlo revna i pobožna, rekli bi neki i „uzorna, prava vjernica“ (redovita Sveta Misa nedjeljom, ponekad i u tjednu, redovita ispovijed, hodočašća, postovi, bračna čistoća). Moja samopravednost je narasla samo tako, zidovi mog ega bili su puni ordena.
A što je bilo s mojom duhovnošću, što s molitvenim životom?!
Iako sam 18 godina redovito obavljala svoje pobožnosti, bila sam pravi pravcati duhovni mrtvac. Duh, što je to?! – pitala sam se. To je nešto što čovjek zna da bi trebalo biti i dio njega, ali ta dimenzija kod mene kao da nije postojala. Ispod svih mojih maski nisam znala ni tko sam ja.
Ni moj molitveni život nije nikada do tada u potpunosti zaživio; nedostajalo mi je postojanosti, ustrajnosti, dubine.
Ništa nisam kužila, ništa mi nije bilo jasno, nisam se znala prepustiti djelovanju Duha… Kod mene je sve to bilo nekako na silu, umovala sam, mudrovala…
Borbe
U Školi mi je u početku bilo iznimno teško i neugodno. Nikad nisam bila dio neke zajednice, kao da sam osjećala neku odbojnost prema tome i bježala od zajedništva. Ništa nisam kužila, ništa mi nije bilo jasno, nisam se znala prepustiti djelovanju Duha… Kod mene je sve to bilo nekako na silu, umovala sam, mudrovala, nisam imala pojma… Najprije sam morala proći pravu školu poniznosti.
A tek protivštine! Koliko mi je trebalo da se uopće izborim za odlazak u Školu! Kao da je sve bilo protiv mene! Mnogo puta sam htjela odustati! Opravdavala sam se da to nije za mene… Međutim, osjećala sam: Čim postoje tolike protivštine, to je znak da sam na dobrom putu. Zlome je u interesu da me slomi i da me na tome putu spriječi.
Bilo je čak i trenutaka kad sam baš odustala, ali Bog me je ponovno podigao. Hvala Mu na tome. Tada sam imala osjećaj kao da se nalazim u živome pijesku u koji tonem sve dublje i ne mogu van, ali Gospodin je providio ispruženu ruku koja me je izvukla.
Zajedništvo je iznimno bitno u ovoj priči. Da, svatko mora sam odlučiti za sebe, mora se sam naučiti boriti, ali ponekad nam bez bratske ruke nema spasa
Ovu proteklu godinu obilježili su traganje, pustinja, čišćenje, ali na kraju, mnoge milosti. Jako sam se teško nosila s pustinjom. Krivila sam Boga za nju. Trebalo mi je vremena da spoznam da nije do Njega, nego do mene. Da se pokajem što sam Ga krivila za pustinju.
Prava mi je milost bila kad sam se prepoznala u slici starijeg brata. Onog koji je „poslušan“, „dobar“, stalno je tu, kod Oca, ali Oca ne poznaje, Otac mu je stranac. U sagledavanju te slike, uvelike mi je pomogla knjiga Neila Lozana „Povratak starijeg brata“.
Zajedništvo
Zajedništvo je iznimno bitno u ovoj priči. Da, svatko mora sam odlučiti za sebe, mora se sam naučiti boriti, ali ponekad nam bez bratske ruke nema spasa. Zagovorna molitva je iznimno moćna i važna!
U zajedništvu je snaga. Zajedništvo nas obogaćuje. Oduševljava me kad kod svoje braće vidim Duha Svetog na djelu, te vidljive znakove duhovne stvarnosti (moram priznati da je u početku to kod mene pobuđivalo negativne osjećaje, čak i zavist, sada mogu biti radosna i zahvaljivati Gospodinu na milostima i darovima koje daje mojoj braći i sestrama). Ono što me totalno obara s nogu i jača moju vjeru je duhovni rendgen, dar spoznaje, koji mogu gledati na djelu!
Moj duh je oživio, počeo se buditi! Otkucaji su još uvijek slabi i nestalni, disanje je plitko, ali čvrsto vjerujem da ću milošću Božjom ojačati
Po plodovima ćete ih prepoznati!
Duhovna reanimacija je bila uspješna! Moj duh je oživio, počeo se buditi! Otkucaji su još uvijek slabi i nestalni, disanje je plitko, ali čvrsto vjerujem da ću milošću Božjom ojačati.
Gospodin mi je darovao dar jezika, na meni je sada njime se služiti na vlastitu izgradnju! Upoznajem novu dimenziju života! Bog mi otkriva nove vidike, novu, meni dosada nepoznatu stvarnost!
Još uvijek sam totalni početnik, silno se borim s postojanošću, ali s velikom čežnjom u srcu idem dalje. Hvala ti, Marijo, što me pozivaš. Hvala ti, Trojedini Bože, što si mi dao novu priliku, što si mi dao braću i sestre s kojima mogu u zajedništvu tragati za Tobom, jedinom pravom Istinom, i kročiti jedinim pravim Putem.
Gospodine, hvala ti za Kristofore, za voditelja, za braću i sestre, za sve poteškoće, za milosti Škole Molitve, za plodove! Utvrđuj nas, Gospodine, u postojanosti i vjernosti, da ne posustanemo!
Svakome tko želi duhovno rasti, od sveg srca bih preporučila da se priključi. Škola molitve je jedna velika milost!!!
N.N. (Podaci poznati uredništvu) Svoje nam svjedočanstvo možete poslati e-mailom na adresu: [email protected].
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
