Foto: Bachkova Natalia, Shutterstock
Na Nježnost navikla
Zima još grli jutra srebrnim injem
Promrzla zemlja, tvrda pod stopama
Hodam s pregršt odrezanih grana u naručju
muk pred neminovnošću i nada
Vrijeme je rezanja u mom vrtu a ja na Nježnost navikla stojim kao stablo u vrtu nepomično
Crpim iz Obećanja
Pored voda tekućica mi duša
Kušam bol koja sve manje boli
Čekanja su moja vjera u Ljubav
I zemlja evo već miriše na sjetvu
Isklijat će već mladica iz panja
Marina
Za Book.hr priredila A. P:
Ako Vam se svidio ovaj članak, podržite nas donacijom! Jednostavno je – samo skenirate kod.
Želim donirati 1 EURO:
Želim donirati 5 EURA:
Želim donirati 10 EURA:
Na taj način omogućujete nam da nastavimo s radom.
Hvala!
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
Objavljeno:
