Foto: Shutterstock
Barka
Mi putujemo na staroj barci,
na nemirnom moru koje život se zove,
na njoj su djeca, odrasli i starci,
svi zajedno na istom vjetru plove.
I tuku nas vali nesigurnosti i strah,
ipak osjećam kao da netko drži nas u ruci,
neka sveta žena, naizgled nježna i plaha,
ona je svjetionik prema sigurnoj luci.
A stoje na pramcu i neki sveti ljudi,
svaki od njih snažan, siguran i sretan,
sve mi nešto govori: i ti takav budi,
vjeruj Isusu jer On je naš kapetan.
K nebu
Ovo nije moje mjesto,
ovo nije moj dom,
prognanik sam, draga Majko,
na svijetu tom.
Prognanik sam odmalena,
ali prognani smo svi,
nije bitno, Majko,
jer ljubite nas Bog i Vi.
Tražimo svoju kuću,
kada stići će i taj dan,
ma ne brinemo, Majko,
On pripremio nam je stan.
Samo da jednom ga vidim izbliza,
da ga dotaknem rukom,
da vidim rane što spasile su mene,
ja spašen sam njegovom mukom.
Tad znat ću da nisam prognan, da kod kuće opet sam ja,
tad osjetit ću iskonsku sreću,
gledajuć Boga gdje sja.
Gledajuć ga u Njegovoj slavi,
o kako lijepo je gore,
dok nas vodi na izvore života,
On, Sunce iskonske zore.
Autor: fra Nikola Dominis
