Foto: Shutterstock
Za molitveno-evangelizacijske susrete doznala sam na portalu Book.hr koji čitam svaki dan. Posebno uživam u dnevnim misnim čitanjima te ulomcima iz knjiga. Čim sam vidjela da će se održati MES u Splitu (listopad 2019.), pomislila sam: Molim te, Bože, da budem tamo!
I prije sam htjela ići, ali bih uvijek iz nekog razloga bila spriječena. Taj sam put došla.
Nisam znala što bih tražila od Boga. Međutim, u jednom trenutku sam čula kako molitelj govori: „Bože, molim te za osobu koja je prvi put ovdje…“
Najviše sam se radovala predavanju Josipa Lončara jer sam čitala njegove knjige i u njima pronašla neke odgovore na svoja pitanja o vjeri.
Nakon pjesme i predavanja uslijedila je molitva. Osjećala sam se opušteno. Imala sam iskrenu želju za susretom s Duhom Svetim. Nisam namjeravala moliti za ozdravljenje ili oslobođenje. Nisam znala što bih tražila od Boga. Međutim, u jednom trenutku sam čula kako molitelj govori: „Bože, molim te za osobu koja je prvi put ovdje…“ Odmah sam znala da moli za mene jer mi se činilo kao da je na mene sišao nekakav proziran oblak.
Bila sam začuđena i pod tolikim dojmom da sam jedva zadržavala suze u očima.
Molitelj je dalje govorio: „Oslobodi je, Bože, od ukočenosti u leđima, rukama i kukovima“. Kad sam to čula, obradovala sam se, jer sam se s tim problemima već dugo mučila. Ali onda sam počela sumnjati: Možda ta molitva ipak nije za mene, iako sam osjećala veliku Božju milost koja kao da je strujala cijelim mojim tijelom.
Molitelj je nastavio s molitvom te je izgovorio riječi moje osobne molitve, koju sam ja posljednjih nekoliko tjedana izgovarala gotovo svakodnevno!
Nakon toga više nisam mogla zadržati suze. Bilo mi je jasno da mi Bog preko molitelja govori da je čuo moju molitvu i da se u tom trenutku obraća baš meni.
Osjetila sam tako veliku zahvalnost i poniznost pred Bogom i isto to osjećam svaki put kad u mislima ponovno proživljavam taj čudesan događaj.
Nakon te zajedničke molitve išla sam na polaganje ruku, prvi put u životu.
Nikad nisam ni pomislila da mogu od takve boli biti oslobođena po molitvi. Prihvatila sam je i nosila ne znajući da može biti bolje
Vraćajući se kući nakon susreta, razmišljala sam o „ukočenosti u ramenima i kukovima“. Razmišljala sam koliko sam puta u posljednjih deset godina išla na fizikalne terapije koje su mi olakšavale bol samo na nekoliko dana, koliko sam se mučila radeći vježbe po uputama fizioterapeuta, od kojih me je samo sve još više boljelo. Koliko sam puta bila mrzovoljna i neraspoložena jer me bol mučila jače nego inače. Sjetila sam se i kako sam jednom pomislila: Ova bol ne može biti normalna! S njom sam lijegala, umorna, i ustajala, umorna. Govorila sam: Bože, da mi se odmoriti samo na dva dana… Nikad nisam ni pomislila da mogu od takve boli biti oslobođena po molitvi. Prihvatila sam je i nosila ne znajući da može biti bolje. Mislila sam tako jer mi do tada ništa što sam pokušala nije pomagalo.
Jutro nakon molitve probudila sam se i shvatila da ne osjećam bol u leđima koja me svako jutro tjerala da ustanem iz kreveta
Jutro nakon molitve probudila sam se i shvatila da ne osjećam bol u leđima koja me svako jutro tjerala da ustanem iz kreveta. Nisam se mogla sjetiti kad sam se posljednji put tako dobro osjećala u svome tijelu! Shvatila sam, Bog me oslobodio, a da ga nisam za to ni molila. Palo mi je na pamet kako Bog najbolje zna što nam treba, bolje nego što mi sami to znamo.
Osim što me oslobodio boli koju sam trpjela godinama, Bog je uslišio, i svaki dan uslišava, moju osobnu molitvu…
Zahvaljujem Mu svaki dan, zahvaljujem za Kristofore, za susrete koje organiziraju i sve što rade za evangelizaciju. Radujem se idućem MES-u!
Za Book.hr. posvjedočila N. N. (Podaci poznati uredništvu.)
Svoja nam svjedočanstva možete poslati mejlom na: [email protected].
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
