Foto: Ljubica Pranjić

Na Molitveno-evangelizacijskom susretu u Dugom Selu, održanog u nedjelju 18. lipnja, ozdravila sam od duboke rane odbačenosti.

Kako znam da sam ozdravila?

Osjećala sam se sama svugdje, i u svemu

U zadnjih par godina zbog teških situacija sam postala kao čičak na koji se nalijepilo toliko težine, boli, suza, a na kraju i tuposti. Osjećala sam se sama svugdje, i u svemu. To je rezultiralo gorčinom i krutošću, srce mi je otvrdnulo od dugog lanca odbačenosti – kojem je početak u odnosu s majkom.

…zbog prisjećanja na razočaranja na neuspjele organizacije rođendanskih slavlja zbog tzv prijatelja, bio je to za mene težak dan

Ubrzo nakon molitve bio je moj rođendan. Dan kada sam umjesto radosti osjećala samo velik pritisak. Naime, zbog prisjećanja na razočaranja na neuspjele organizacije rođendanskih slavlja zbog tzv prijatelja, bio je to za mene težak dan. Svake godine sve teži jer je rana u meni bila kao krater.

Na molitvi sam osjetila kako se tresem i nedugo zatim u meni je bio mir. Napokon veliko olakšanje, oslobođenje.

Dočekala sam rođendan u miru; proslavila s ljudima koji su bili oko mene i počastila siromaha na ulici s pizzom i desertom. Nije bilo ni trunke gorčine, zamjeranja, samo zahvalnost za sve lijepo što mi je darovano za rođendan.

Bogu hvala na daru oslobođenja, i mom anđelu čuvaru na poticaju da dođem na susret Kristofora.

Za Book.hr posvjedočila Ana (puni podavi poznati uredništvu)