Foto: Shutterstock
Sjećam se kako je prije mnogo godina Marek Kotański predvodio na Lednicyji jednu od postaja križnoga puta. Bio je neobično dirnut, glas mu je drhtao, a riječi su mu bile isprekidane.
Govorio je da na svijet treba doći kako bismo sebe dali drugima. Da spasimo makar jednoga čovjeka pred životnom provalijom.
Prignimo se k čovjeku tiho, bez osude, bez priče o križu.
Jan Grzegorczyk, „Čamac s rupama“
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
Objavljeno: