Foto: Shutterstock 

Zaista volim sir i salamu, ali nikada ne bih očekivao ono što mi se dogodilo jedne zimske noći. Moram priznati da sam se tog jutra pobunio protiv Boga i svoje supruge Nunzije. Naime, već neko vrijeme u hladnjaku nismo imali sira i salame. Umoran i razočaran, počeo sam se žaliti, prebacujući krivnju na Nunziju (a potajno i na Boga) što se nije pobrinula za to.

Htio si bicikl, sada pedaliraj

Smatrao sam da barem ponekad možemo kupiti sir umjesto nečeg drugog i, takav razdražljiv, rekao sam Nunziji: „Ti me ne voliš i ne brineš se o meni.“ Moje je gunđanje potrajalo nekoliko minuta. Jadna Nunzia! Hvala Bogu na mojoj divnoj ženi koju mi je poslao da me drži čvrsto na zemlji. „Oreste,“ rekla mi je ljubazno, ponavljajući staru talijansku poslovicu: Htio si bicikl, sada pedaliraj! Njezine riječi bile su poput hladnog tuša koje su gasile vatru moje pobune. Htjela mi je jasno dati do znanja da je moja odluka bila napustiti posao i uzdati se u Gospodina te da nije u redu buniti se protiv stvarnih posljedica te odluke. „Budi dosljedan,“ shvatio sam, „budi vjeran putu kojim si odlučio poći kao Božji učenik,“ i sva tjeskoba, strah i razdražljivost odmah su nestali iz mog srca.

Silna je velikodušnost koju Gospodin stavlja u srca svojih vjernika kako bi pomogao svojim slugama.

Te večeri išli smo na molitveni susret u grad San Severo gdje su me pozvali da održim predavanje i ohrabrim ljude u lokalnoj podružnici naše zajednice. Zajedno s Nunzijom i djecom otišao sam tamo provesti večer s Gospodinom te braćom i sestrama u vjeri. Bio je to radostan susret, a takva je bila i večera na kojoj smo uživali u domu jednog od članova zajednice. Bila je ponoć kada smo spremili djecu u auto i krenuli doma. Neko smo se vrijeme vozili kada je Nunzia pitala: „Želiš li znati što su nam večeras dali?“ Odgovorio sam joj: „Hoće li to pokriti naše putne troškove?“

On je pripremio dar

Naime, u karizmatskoj je obnovi uobičajena praksa da se pokrivaju putni troškovi ljudi koje pozivate da održe govor u vašoj zajednici. Smješkajući se, rekla je: „Oreste, nisu nam samo pokrili putne troškove, već pogledaj što su nam Nino i Rosaria poslali,“ i pokazala mi vrećicu s velikim komadom lokalnog sira, tako velikim da ga je morala podići s obje ruke. A poslali su nam i jednako velik komad najkvalitetnije salame. Bio sam ganut do suza, preplavljen Božjom dobrotom. Znao sam da je On pripremio taj dar. Znali smo da su ljudi u toj skupini velikodušni, ali da su nam poslali sir, baš tu noć, neposredno nakon moje pobune… Samo je Njegova ljubav u stanju to učiniti. Hvala ti, Gospodine, na tvojoj velikoj dobroti i milosrđu koje obilno izlijevaš na svog slugu. Hvala ti!

Takve su se stvari često događale u mom životu, a događaju se i danas. Silna je velikodušnost koju Gospodin stavlja u srca svojih vjernika kako bi pomogao svojim slugama. Nije li rekao: „Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati“ (Mt 6,33)? Aleluja Gospodinu!

Iz knjige „Veliča duša moja Gospodina“ autorâ Orestea Pesarea. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu, po cijeni od 7,96 €, možete nabaviti ovdje.