Foto: Udruga Zdenac
Gledaš me. Čudiš se. Sakrila sam se iza žice sirotišta koje je moj dom, jer bojim se da mi ne uzmeš ova krila od plastičnih mjehurića (iz tko zna čijeg pisma koje je odnekud doletjelo u dvorište).
Svaki mjehurić je važan. U svakom su – moji dječji snovi.
Nemoj mi uzeti moja mala krila. Odnekud ih je donio vjetar. Možda mi mama i tata pišu s neba? Možda mi baka iz svog nebeskog doma šalje krila za let? Našla sam ih ispod stabla i pospremila ispod jastuka kako bi bio mekši od ovog na kojem spavam.
NI TATE, NI DJEDA, NI BAKE
Znaš li kako je teško zaspati u sobi punoj suza, u noći u kojoj nema mame da te podigne i utješi. Ni tate nema. Ni bake, djeda. Tek braco koji isto plače, a ja ne znam kako da ga utješim. Možda je mama u ovim balončićima. Možda je sakrila svoje šapate ili uspavanku za me.
Pssssssst… ni-nu-na-nu-ni-nu-na-nu…
Nemoj mi uzeti krila od mjehurića. Možda je u njima neki budući ljepši svijet za koji ne znam!
Kažeš: postoje djeca koju mame drže za ruku i vode u vrtić? Kako izgleda mama? Pričaj mi kako miriše majčina ruka… Smiješ li ju zagrliti prije spavanja ako se bojiš? Pričaj mi: kako izgleda tata?
Ima li tata krilo za sjesti kada padneš i ozlijediš koljeno, ili porežeš prst nožem dok čistiš trsku? Miriše li tata na polje riže ili miriše na mango što ponekad dobijemo u sirotištu?
Imaju li bake nježne nasmijane oči i možeš li im dotrčati u zagrljaj kada si tužan? Ja sam često tužna… ali ne smijem plakati. Jer nema me tko zagrliti. Nema me tko staviti u krilo ili priviti uza se.
Možda sutra ipak dođe moja mama
Nemam nikog tko pjeva uz moj željezni krevetić kada se uplašim mraka ili onih čudnih zvukova koje ponekad čujem kroz otvoren prozor i ne znam jesu li stvarni. Da je mama bila tu, ja se ne bih na smrt razboljela od malarije, jer mama bi otjerala ove bolesne bube kojih se bojimo i koje u mraku izgledaju strašno.
Možda sutra ipak dođe moja mama.
Nemoj mi uzeti moja krila.
Tako ću joj brže poletjeti u zagrljaj kada dođe!
Ako ipak ne dođe…
Nemoj mi uzeti moja krila. Nemoj mi ukrasti snove!
Reci, kako se može kupiti mama? Kako tata ili baka?
Sutra ću ako treba ustati i raditi u poljima da uštedim novčiće.
Mogu ja izdržati i bez ugalija.
Mogu ne jesti puno dana… ako se tako može kupiti tata.
Ako se tako može kupiti mama.
Nemoj mi uzeti moja krila.
S njima ću sutra probati letjeti.
Trčat ću brzooooo ovim poljima, koracima neću dotaknuti trnje što bode moja mala stopala na kojima se, osim ozljeda, rijetko nalaze i cipele. Iako su različite i prevelike, meni su jedine i najljepše.
Misliš da ne mogu letjeti više od ove žice?
Nemoj mi srušiti snove.
Nemoj mi uzeti moja krila od snova.
Jer s njima letim kao anđeo iznad svake tuge, iznad svake boli i gladi iznad sirotišta koje se zove – dom.
Gledam je u poljima kako trči s krilima, sretna je i vjeruje! Vjeruje! Vjeruje!
Kako bih joj mogla uzeti njena krila?
Stavljam i ja na se neku poderanu kangu.
Letimo zajedno. Smijemo se.
U prašini od crvene zemlje, snovi nikad ne umiru.
POMOĆI MOŽETE DONACIJOM NA:
Žiro račun / IBAN:
HR9023400091110984714
Model: HR00
Poziv na broj: 30
Opis: Donacija za hranu, lijekove i vodu
PBZ banka
Misionarke poručuju: Novac dolazi pravilnom raspodjelom do svih koji su u krajnjem siromaštvu, za hranu, liječenje i vodu.
Bog vas blagoslovio.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
