Foto: Shutterstock
Po zakonu, psi vodiči imaju pravo ući u bilo koju ustanovu bez obzira na to dopuštaju li te ustanove ulazak pasa ili ne.
Ti su psi obučeni da budu vodiči, da se snalaze u svakodnevnim situacijama. Oni ulaze u dućane, tramvaje, pekare, pa zašto onda ne bi smjeli i u crkvu?
Pitali smo svećenika kako bi reagirao i bi li uopće dopustio ulazak psa u crkvu:
„Naravno da bih dopustio da pas vodič uđe u crkvu sa svojim vlasnikom. U crkvu su pozvani svi ljudi, i Bogu smo svi jednaki. Ako osoba s invaliditetom želi sa svojim psom vodičem doći slaviti Krista, naravno da su im vrata crkve otvorena.“
Mnogi su sveci, poput svetog Roka, svetog Franje Asiškog, svetog Filipa Neri, bili naklonjeni životinjama. Možemo li...
Osobama koje žive sa svojim psima pomagačima te su životinje dio obitelji. Te se osobe najsigurnije osjećaju blizu tih svojih prijatelja. Zajedno spavaju, jedu, hodaju... Zajedno prolaze kroz lijepe i kroz tužne trenutke. Njihovim pomagačima je mjesto uz njih, moraju boraviti uz svog vlasnika. Rođeni su da budu prijatelji i pratitelji. Pa zašto onda ne i u crkvi gdje se vlasnici osjećaju sretno i ispunjeno ljubavlju i mirom?
Ipak, neki svećenici i ljudi smatraju da nije u redu za vrijeme misnog slavlja omogućiti ulazak psa u crkvu. Smatraju da bi to dovelo do toga da bi svatko mogao doći u crkvu sa svojim ljubimcima.
Kada sagledamo takvu situaciju s biblijske strane, možemo uočiti da postoji puno primjera u kojima se navodi da se prema životinjama treba odnositi nježno. Takvi primjeri možda izazivaju dvoumljenje kod vjernika koji su privrženi svojim kućnim ljubimcima.
Mnogi su sveci, poput svetog Roka, svetog Franje Asiškog, svetog Filipa Neri, bili naklonjeni životinjama. Možemo li i mi vidjeti kao i oni, dušom ili ipak vidimo samo ono što je oku vidljivo?
Tea Tišljarić; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
