Foto: Shutterstock
To vrijedi za svaku vlas – izbrojenu na glavi čovjeka. Možda zvuči apsurdno da Bog broji svaku vlas na glavi svakog čovjeka ili da je vlas u njegovim očima važna. Ali čak mi ljudi znamo koliko ih više-manje ima na našoj glavi. Naprimjer, čovjek na glavi ima od sto do sto pedeset tisuća vlasi, odnosno na jednome kvadratnom centimetru kože na glavi nalazi se od dvjesto do tristo vlasi. Promjer vlasi na glavi iznosi od šezdeset do osamdeset mikrometara. Duljina vlasi novorođenčeta iznosi od petnaest do dvadeset milimetra, a njezina duljina kod odrasle žene može iznositi pola metra. Vlas raste brzinom od 0,5 cm na mjesec. Znamo da boja kose ovisi o prisutnosti pigmenta u korijenu – melanina i zraku te o mašćenju kose. Boja kose može se kretati od crne do srebrno-bijele. Korijen kose u mjesec dana proizvede više od kilometra keratina, koji gradi rastuću kosu. Također znamo da se stanice kose dijele nekoliko puta brže od bilo koje druge stanice u organizmu. Ako ja to znam, zašto onda moj Bog ne bi znao više o meni samome i o najmanjim pojedinostima moje sudbine?
Ako smo svu brigu za svoju sudbinu prepustili njemu, ne moramo strepiti pred drugim ljudima. To je više od potpore, to je poput depozita koji daje jamstvo ne samo na ovaj život, nego i ono najvažnije…
„I da ne kažeš: ‘Oh, kako sam mrzio pouku i kako mi je srce preziralo ukor! I ne slušah glasa svojih učitelja, niti priklonih uho onima što me poučavahu. I umalo ne zapadoh u svako zlo, usred zbora i zajednice.’“ (Izr 5, 12 – 14)
Iz tog teksta proizlazi da nam zanemarivanje Božjeg učenja može prouzročiti velike nevolje i da je nekada dovoljno uistinu malo, sitnica, detalj, pojedinost mala kao vlas da uzrokuje životni neuspjeh. Nekada za vlas izbjegnemo smrt! A ako je tako, onda i jedna vlas može biti važna! Ta živimo u okolnostima za koje nismo svjesni da su nesigurne. Živimo naslijepo, nesigurni što donose sati, ljudi koji nas okružuju. Biblija nas uči i ako joj se posvetimo i u nju se udubimo, dobit ćemo jamstvo Božje providnosti i strah neće paralizirati naš život. (…)
Ako smo svu brigu za svoju sudbinu prepustili njemu, ne moramo strepiti pred drugim ljudima. To je više od potpore, to je poput depozita koji daje jamstvo ne samo na ovaj život, nego i ono najvažnije – na onaj koji s nestrpljenjem čekamo da bismo naposljetku imali iza sebe svu neizvjesnost ovog svijeta.
Iz knjige „Ono najvažnije“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr. Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
