Foto: Pixabay
Može li ikoga spasiti strah od pakla?
To je teško pitanje. I nisam sigurna da bismo mi uopće trebali tražiti odgovor. Sud može li i u kakvim uvjetima tko biti spašen pripada samo Bogu. Tu ulazimo u Božju ovlast. Pokušavamo mu pogledati u karte, a to nije lijepo.
Sveti Pavao govori da on čak samog sebe ne osuđuje. Ne pokušava kalkulirati je li zaslužio nebo ili ne, on, jednostavno, trči k Bogu.
Sveti Pavao govori da on čak samog sebe ne osuđuje. Ne pokušava kalkulirati je li zaslužio nebo ili ne, on, jednostavno, trči k Bogu. Gleda naprijed i radi ono što smatra da je najbolje. Ostalo prepušta Gospodinu.
Treba živjeti u istini, a upravo nam ta istina govori da možemo osuditi čin, ali i da nemamo dovoljno kompetencija da bismo sudili i čovjeka.
Možemo prosuditi da je nešto dobro ili zlo. Ali ne bismo smjeli mozgati hoće li autor tih djela biti spašen ili upropašten. Naglašavam to, jer često preuzimamo krajnje sudove. Ili pokušavamo zamijeniti Boga i osuđivati ljude, ili se, u ime loše shvaćene zabrane osuđivanja, do kraja mičemo iz moralne ocjene događaja oko nas. Tada sve prelazi u neku čudnu sivu duhovnu zonu. „Svatko ima svoje pravo“, kažemo. Ili da ništa nije crno ili bijelo. I tako dalje. Na taj način gubimo objektivnu istinu. Treba živjeti u istini, a upravo nam ta istina govori da možemo osuditi čin, ali i da nemamo dovoljno kompetencija da bismo sudili i čovjeka.
Pročitaj još iz knjige:
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.