Foto: fotolehrling, Pixabay
Zašto je baš mene snašla ova bolest?
Bog nije odgovorio na moje mnogobrojne vapaje zašto je baš mene snašla ova bolest. Odgovore nisam pronalazio ni u knjigama ni u samome sebi. „Zašto nema pomoći za mene?“, pitao sam se. Mrzio sam svoju sudbinu, svijet i najradije bih se bio izderao na one dvije gospođe na klupi. Život je bio nepravedan i zao, a ja bespomoćan. Nešto malo moći što mi je preostalo bila je slobodna volja da odlučim kada ću i kako okončati svoj život.
Naslonio sam se na oronulu željeznu ogradu i promatrao asfalt dolje. „Skočiti ili ne?“ pitao sam se. Dugo sam tako stajao dok mi je mozak bio u petoj brzini
„Skočiti ili ne?“
Tražio sam neupadljivo mjesto jer nisam htio da me tko vidi. Naslonio sam se na oronulu željeznu ogradu i promatrao asfalt dolje. „Skočiti ili ne?“ pitao sam se. Dugo sam tako stajao dok mi je mozak bio u petoj brzini. Zamišljao sam se kako hvatam zalet, kako zatim u punoj brzini preskačem ogradu i jednostavno padam. Posao gotov u nekoliko sekundi.
„Jednostavno skoči“, govorio je glas u meni, „i riješi se muka!“
Dok se ispred mene grad u svojoj ljepoti, s bijelim zgradama i svijetlosivim krovovima, bljeskao na suncu, promatrao sam ljude koji su prolazili poput igraćih figurica. „Njima je dobro u životu“, mislio sam si, „idu na godišnji, na kupalište, uživaju u danu sa svojom djecom.“ Scene iz djetinjstva prolazile su mi glavom poput filma. Život mi je bio poput pakla – može li pakao biti gori od života na Zemlji? Ovaj put ne smijem podbaciti! Nisam htio dopustiti da sumnja poljulja moju odlučnost. „Jednostavno skoči“, govorio je glas u meni, „i riješi se muka!“
Prebacio sam težinu, htio obuhvatiti rukohvat, kad se dogodilo nešto neuobičajeno: prsti su mi se, s otvorenim ranama zalijepili za željezni rukohvat tako čvrsto da se nisu dali odlijepiti
„Želi li me netko ostaviti na životu?“
Duboko sam udahnuo. „Sad ili nikad.“ Odlučno sam zakoračio na donju štangu ograde i počeo se premještati na drugu stranu. Prebacio sam težinu, htio obuhvatiti rukohvat, kad se dogodilo nešto neuobičajeno: prsti su mi se, s otvorenim ranama zalijepili za željezni rukohvat tako čvrsto da se nisu dali odlijepiti.
„Što ako pakao zaista postoji?“
Zastao sam. „Želi li me netko ostaviti na životu?“ Zagrcnuo sam se. Nestala je moja odlučnost da si oduzmem život. Piljio sam dolje. „Život ili smrt? Što ako život ne završava smrću? Što bi me dočekalo s druge strane? Tko bi bio tamo? Bog? Što bi mi On rekao? Što bih riskirao, ako se strovalim u provaliju? Možda bi me osudio i kaznio? Toga se bojim, ako je zaista istina da je samoubojstvo težak grijeh.“ Uostalom, s Bogom sam bio na ratnoj nozi. „Što ako pakao zaista postoji?“
Jesam li bio spreman vjerovati Bogu?
„Je li mi Bog upravo htio nešto poručiti činjenicom da su mi se prsti zalijepili? Zar mi On nije već rekao nešto važno onda kad sam sreo tajanstvenu gospođu na jezeru? Pitala me jesam li spreman ozdraviti. Jesam li onda bio spreman za to? Jesam li bio spreman vjerovati Bogu? Da se strmoglavim sada s ovog brda, definitivno ne bih bio spreman niti ozdraviti niti vjerovati Bogu. Bio bih spreman samo umrijeti.“
Postoje tisuće ljudi koji su u goroj situaciji od mene. Ljudi koji su u ratu ostali bez ruku i nogu, ljudi koji umiru od gladi. Jesu li se oni ubili?
Morao sam stati na kraj svom samosažaljenju
Pogled mi se zaustavio na provaliji; ponovno sam vidio ljude kako prolaze, ali sada ih više nisam doživljavao kao igraće figurice, nego kao ljude koji, poput mene, imaju i neispunjene snove, razočaranja i boli. Koliko ih se zbog toga ubilo? Nisam jedini bolesnik na ovom svijetu. Postoje tisuće ljudi koji su u goroj situaciji od mene. Ljudi koji su u ratu ostali bez ruku i nogu, ljudi koji umiru od gladi. Jesu li se oni ubili? Što bi mi rekli kad bih pribjegao smrti kao kukavica? I to sve zbog kožne bolesti, pa makar bila još sto puta gora. Morao sam stati na kraj svome samosažaljenju.
Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.
Ako se želite osjećati kao dio obitelji Kristofora (onih koji donose Krista), možete skenirati kod za mjesečnu ili za godišnju uplatu ‘timarine‘.
Unaprijed zahvaljujemo i želimo iskrenu dobrodošlicu svim novim članovima obitelji (tima) Kristofori.
Želim donirati godišnju ‘timarinu’
Podržite naš rad
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.