Foto: Shutterstock
(Iv 11,19-27)
U mojoj župi od 50 tisuća stanovnika drže se ponekad dva sprovoda dnevno. Koliko tužnih sprovoda! Tužni sprovodi su oni u kojima sudjeluju kršćani koji su to samo po imenu. Naravno, bol zbog odvajanja je opravdana – i Isus je bio potresen pred Lazarovim grobom. Bol bez nade u život vječni je očaj.
Prije nekoliko dana u mojoj je župi bio sprovod u kojem glavnu ulogu nije imao Isus, Uskrsli, nego pokojnik. Prisutni su ispuštali tragične urlike. Gdje je bila vjera u smrt i uskrsnuće Isusa Krista? Moram reći da mnogi od okupljenih ne dolaze na nedjeljnu Euharistiju. I u najužasnijoj boli Isus tješi one koji plaču, kako je to učinio s Martom i Marijom.
Moramo kristijanizirati sprovodne liturgije. Kad liturgiju pokojnika slave vjernici koji imaju vjeru u smrt i uskrsnuće Isusa Krista, drugačiji je zrak, zrak koji miriše na život vječni.
I svećenici, ponekad, u svojim propovijedima više govore o ljudskim kvalitetama pokojnika, nego o Isusu, pobjedniku smrti. Tako se okupljeni ljudi vraćaju kući bez utjehe Isusa Krista. Amen. Aleluja.
O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva, S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskog Poziva
Izvor: Sjeme
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
