„Ali ja nisam sâm“, kaže Isus svojim učenicima.
Postoji samoća koju netko traži i postoji prisilna samoća. Ljudi vjere traže samoću kako bi bili s Gospodinom. Gospodina se nalazi u tihoj samoći.
Upravo u tišini samoće čovjek vjere osnažuje svoje prijateljstvo s Gospodinom
Mnogi se boje samoće jer se u njoj njihovo ja pokazuje onakvo kakvo jest, bez šminke i ornamenata. Samoća je kao čisto zrcalo koje odražava naše lice sa svim njegovim nesavršenostima i borama. Zato čovjek svijeta izbjegava tišinu samoće kako se ne bi upoznao. Čovjek vjere u tišini samoće traži od Gospodina da mu otkrije njegove grijehe kako bi ih ispovjedio raskajana srca. Upravo u tišini samoće čovjek vjere osnažuje svoje prijateljstvo s Gospodinom. Čovjek svijeta koji ne živi duhovni život uvijek traži buku i mnoštvo kako ne bi susreo sâmoga sebe.
Mnogi se boje samoće jer se u njoj njihovo ja pokazuje onakvo kakvo jest, bez šminke i ornamenata
Kad ga mnoštvo napusti i više nije uronjen u buku, drhti, ulazi u tjeskobu, osjeća se sâm. Ulazi u grijeh mrmljanja jer, po njegovu mišljenju, nitko ne misli na njega, ne voli ga i ne cijeni. Prisilna samoća u njemu stvara depresiju. Pa vjeruje da će društvo naći u pornografiji, u drogi, u alkoholu, u kocki ili u drugim porocima.
Jesi li (u samoći) naučio reći: ako Bog dâ, sutra ću učiniti… ići?
Želio bih ti, dragi prijatelju čitatelju, uputiti neka pitanja, a to su: Kako si živio vrijeme samoće koje je proizveo koronavirus? Jesi li ga proveo skačući s jedne razonode na drugu, kako bi izbjegao pogledati se u zrcalu svoje savjesti? Što si to vidio o svojoj osobnosti, a da ti se ne sviđa? Jesi li postao ponizan i krotak? Jesi li shvatio da je jedina sigurnost u životu Bog? Jesi li naučio nježno i milosno ljubiti drugoga? Jesi li naučio reći: ako Bog dâ, sutra ću učiniti… ići? Amen. Aleluja.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
