Foto: Shutterstock
Jelena nam je iz časopisa Rhema (više ne izlazi) poslala izvrstan tekst koji je se dojmio. Po kakvoj molitvi Bog čini čuda:
Odabrala Jelena Prskalo
U nastavku donosimo razmišljanja svete Terezije Avilske, koja nam također itekako mogu pomoći u molitvi!
Molitva i samospoznaja
Sveta Terezija Avilska pravi razliku između mašte i razuma. Kaže da ovdje duša mnogo pati zbog nedostatka znanja. Neke duše čak zbog toga napuste molitvu. Ona ih potiče na ustrajnost:
„I ja sam više puta bila u prevelikoj žalosti zbog nepostojanosti misli…“
„I ja sam više puta bila u prevelikoj žalosti zbog nepostojanosti misli. Ali prije nešto više od četiri godine sam iz iskustva uspjela shvatiti da misao, ili da se bolje razumijemo, mašta, nije isto što i razum. Pitala sam jednog učenog čovjeka i on mi je rekao da je to tako. To bijaše za me veliko zadovoljstvo.
„Ali iz iskustva sam uspjela shvatiti da misao, ili da se bolje razumijemo, mašta, nije isto što i razum…“
Nisam uspijevala shvatiti kako to da razum, kao jedna od duševnih moći, katkada može biti tako smeten i zbunjen, dok je predodžbena misao uvijek tako nepostojana te ju ne može zaustaviti doli Bog sam. A kada je Bog zaustavi, čini nam se u neku ruku kao da smo izvan ovoga tijela. Sve u svemu, po mome mišljenju, izgledalo mi je da su moći duše zaokupljene Bogom i sabrane u njemu, a s druge strane predodžbena misao je lutala u rastresenostima. To me čudilo i bila sam izbezumljena.
„Kao što ne možemo zaustaviti gibanje neba, koje se nastavlja gibati svom svojom brzinom, tako ne možemo zadržati ni svoje predodžbene misli, a mi, misleći da za njima idu i druge duševne moći, smatramo da smo izgubljene i da smo loše iskoristile vrijeme provedeno pred Bogom“
Gospodine, uzmi u obzir sve što pretrpimo na ovome putu zbog nedostatka znanja. A zlo proistječe iz toga što se smatra kako ne trebamo činiti drugo osim misliti na tebe zbog čega se ne usuđujemo pitati one koji su učeni niti shvaćamo što nam treba. I Tako, zbog toga što same sebe ne razumijemo, trpimo velike muke kad držimo neki puta da je veliki grijeh ono što nije zlo, nego je čak dobro. Otuda proistječu žalosti mnogih osoba što se bave molitvom, u najmanju ruku kod velikog dijela njih koje nisu dovoljno učene, i njihovo jadanje na unutarnje muke, pa od tuda dolazi do potištenosti i gubitka zdravlja i definitivno napuštanje molitve kao i to da ne misle da u nama postoji unutarnji svijet. Kao što ne možemo zaustaviti gibanje neba, koje se nastavlja gibati svom svojom brzinom, tako ne možemo zadržati ni svoje predodžbene misli, a mi, misleći da za njima idu i druge duševne moći, smatramo da smo izgubljene i da smo loše iskoristile vrijeme provedeno pred Bogom.
„Ne trebamo se uznemiravati zbog toga niti zapustiti molitvu jer baš to đavao želi, već trebamo biti uvjerene da najveći dio ovih nemira i muka proistječu odatle što mi ne poznamo sami sebe“
A možda je duša posve blizu njemu, u najvišim odajama, a predodžbena misao kruži u predziđu zamka mučeći se, bori se s tisuću živina, zvijeri i otrovnica i zadobiva zasluge po tom trpljenju. Ne trebamo se uznemiravati zbog toga niti zapustiti molitvu jer baš to đavao želi, već trebamo biti uvjerene da najveći dio ovih nemira i muka proistječu odatle što mi ne poznamo sami sebe.“
Sveta Terezija Avilska, “Prijelaz u život mistike. Komentar Zamka Duše 7”. Kerit – kanal hrvatskih karmelićana
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
